Ako ste skloni preplavljujućim emocijama, znajte da niste njima prepušteni na milost i nemilost. Emocije, naime, možemo regulirati iako nas je rijetko tko tome učio. O prihvatljivosti i izražavanju emocija učili smo iz svoje okoline i kulture, no rijetko kada ciljano i svjesno.
“Razvoj samoregulacije jedan je od važnih koraka u razvoju emocionalne inteligencije, odnosno sposobnosti prepoznavanja, razumijevanja i izražavanja vlastitih emocija zajedno sa sposobnošću prepoznavanja, tumačenja i reagiranja na emocije drugih. Za emocionalno inteligentne osobe smatra se kako uspješno percipiraju, objašnjavaju i govore o svojim emocijama. S obzirom da razumiju uzroke neugodnih emocija i okolnosti u kojima se pojavljuju, uspješno preveniraju situacije u kojima bi ih neugodne emocije preplavile te ih uspijevaju iskoristiti u svoju korist“, objašnjava psihologinja Lucija Vukić iz Psihijatrijske bolnice Ugljan, dodajući kako su, s druge strane, osobe s niskom emocionalnom inteligencijom “škrte” u iznošenju i analizi svojih osjećaja. Skloni su dugotrajnim, neproduktivnim mislima o pogreškama, osjećaju krivnje, izbjegavanju i prebacivanju odgovornosti, pesimizmu, osjećaju nesigurnosti, te za razliku od prethodnih, imaju mnogo više problema u različitim aspektima života. No to se može mijenjati.
„Za početak važno je podsjetiti se da su neugodne emocije zapravo normalni odgovori na uznemirujuće situacije, zbog čega je važno sebi dati vremena i razumijevanje za ono što osjećamo, bez da od toga strahujemo ili bježimo. Na istu situaciju netko će reagirati strahom, netko drugi ljutnjom, tugom ili sramom“, pojašnjava psihologinja Vukić i sugerira načine kako se lakše možemo nositi s emocijama:
Prepoznavanje
Važno je prepoznati, imenovati a potom i priznati sebi emociju koju osjećamo. S obzirom da emocije bez iznimke u nama izazivaju fiziološke reakcije, dobro je usmjeriti se na doživljaj na tjelesnoj razini. Zapitajte se kako biste opisali promjene koje osjećate u vašem tijelu te pokušajte osjetiti gdje se one događaju (knedla u grlu, znojni dlanovi, tremor...).
Pridavanje vrijednosti
Emocije su povezane sa načinima na koje subjektivno interpretiramo događaje, neovisno o objektivnim aspektima događaja. Različiti ljudi će neku objektivnu situaciju interpretirati i vrednovati na različite načine, a snaga emocionalne reakcije za koju se ocijeni da nije u skladu s objektivnom situacijom i koju će većina ljudi možda označiti kao pretjeranu, zapravo možemo uvijek smatrati pokazateljem vrijednosti koju ta osoba pridaje toj situaciji.
Osvještavanje misli
Pokušajte prepoznati u kojem smjeru idu vaše misli vezano uz konkretan kontekst; imate li želju nekoga pljusnuti (ljutnja), želite li pobjeći (strah) ili samo želite sjesti i plakati (tuga). U nekim situacijama može se javiti istovremeno više emocija, pa čak i onih koje su suprotne, što može biti jako zbunjujuće. U takvim okolnostima osoba može biti poprilično zbunjena, dodatno se može javiti nemir te posljedično i osjećaj gubitka kontrole nad sobom. To su ujedno i one okolnosti u kojima najčešće dolazi do potiskivanja emocija koje procjenjujemo kao neprikladne, a svi jako dobro znamo da one kad-tad nađu svoj put prema van. Osvještavanjem i uvažavanjem emocija dajemo si priliku da ih i adekvatno izrazimo.
Izražavanje
Emociju je potrebno izraziti! Bilo verbalno, pisanom riječi ili kreativnom tehnikom, važno je da se emocija „materijalizira u stvarnome svijetu“. Time se stvara nova perspektiva kojom si dajete priliku sagledati situaciju u nekom novom svjetlu.
Razgovor liječi, a nekada sami sebi možete biti dobri sugovornici. Opišite si kako se osjećate, postavljajte si pitanja i pokušajte razumjeti što se s vama događa, kao što biste pokušali razumjeti bliskog prijatelja da se nalazi u sličnoj situaciji.
Razgovor s drugima
Važno je povezati se i podijeliti svoje osjećaje s drugima. Iskustva drugih mogu nam pomoći u normalizaciji neugodnih osjećaja te nam olakšati vlastiti proces prorade. Komuniciranje o emocijama je važno i zato što drugi ne mogu znati kako se mi osjećamo, mogu pretpostaviti, no to najčešće dovede do nesporazuma umjesto do rješenja. Izražavanje neće riješiti naš problem, no svakako nas može povesti u tom smjeru. Cilj je umanjiti intenzitet emocije i izbjeći preplavljivanje kako bismo mogli pristupiti traženju rješenja.
Izbjegavanje brzih rješenja
Ljudi nerijetko posegnu za raznim sredstvima (alkohol, droga, hrana, lijekovi, rizična ponašanja i sl.) kojima se neugodna emocija samo „sedira“, odnosno maskira i privremeno odloži. Važno je da pokušamo razmišljati u kontekstu onoga što je za nas dugoročno dobro te načini primijeniti navedene tehnike nošenja s emocijama umjesto „sediranja“ koje može dugoročno biti štetno.
