Pet godina od postavljanja dijagnoze preživljavanje bolesnika sa srčanom insuficijencijom (zatajenjem srca) u odmakloj fazi bolesti se izjednačava s preživljavanjem oboljelih od malignih bolesti, piše Espreso.
POGLEDAJTE VIDEO: Splitski KBC 'muku muči' s manjkom zaposlenika: 'Kad ih se na natječaj javi deset, to je veliki broj'
Od trenutka postavljanja dijagnoze postotak preživljavanja bolesnika sa srčanom insuficijencijom nakon pet godina iznosi oko 50 posto i svega deset posto nakon deset godina, uz znatno povećanje rizika od iznenadne srčane smrti.
Prof. dr. Miljko Ristić, najpoznatiji srpski kardiokirurg, upozorava da bolest srčana insuficijencija uzima danak u Srbiji.
Doktor Ristić otkriva koliko stotina tisuća ljudi godišnje oboli od te bolesti, kako prepoznati prve simptome, kao i da je nekima jedini spas transplantacija srca.
"Zatajenje srca karakteriziraju četiri faze. Početna je naravno najlakša, a zadnja je izuzetno teška, kada pacijentu treba novo srce. Odnosi veliki broj života zbog nedostatka donora organa. Nažalost, već godinama smo na drugom mjestu u Europi po broju umrlih od kardiovaskularnih bolesti. Prva je Rusija, a poslije nas Ukrajina. U Srbiji se godišnje registrira 170.000 novih pacijenata. Srećom, nisu svi u najgorem stadiju".
Zatajenje srca karakteriziraju četiri faze, početna je najlakša, pa liječniku treba otići na vrijeme.
Simptomi na koje se mora reagirati
"Simptomi na koje se mora reagirati su slabost i malaksalost. Pacijent jednostavno primijeti da neku udaljenost, koju je ranije mogao hodajući prijeći, više ne može je prvi znak. Isto je penjanje uz stepenice do trećeg, četvrtog kata koje mu nije stvaralo tegobe, a sada shvaća da to ne može izdržati", rekao je dr. Ristić.
"Simptomi drugog i trećeg stadija, također, su umor, gušenje, malaksalost… Tada mjerimo javlja li se sve to pri hodanju po ravnoj površini nakon sto, dvjesto metara ili kilometar ili dva. Također, utvrđujemo je li taj umor nastao pri penjanju uz blagu uzbrdicu ili je nastao pri ozbiljnijim uzbrdicama. Na kraju se radi ultrazvučni pregled", dodao je stručnjak.
"To je apsolutno precizna metoda da se u postocima ocjeni kakva je snaga srčanog mišića. Sve što odstupa od normalnih vrijednosti razlog je pacijente razvrstamo u četiri spomenuta stadija bolesti. U težim slučajevima, osim spomenutih simptoma, dolazi do nakupljanja vode u organizmu, otjecanja nogu i ostalih dijelova tijela. Pojavljuje se tekućina u trbuhu. U toj fazi mogu stradati svi organi", dodao je dr. Ristić.
On je istaknuo da je jedan od faktora loša prehrana i da je teško iskorijeniti takve navike kod ljudi. Ostali su genetika, angina pektoris, infarkt miokarda, pušenje te neliječena hipertenzija. Kazao je da su Srbi poznati po tome da uglavnom dolaze na liječenje u drugom i trećem stadiju bolesti. Tada je liječenja teže i smrtnost je veća.
"Terapija podrazumijeva upotrebu takozvanih kardiotonika, koji pojačavaju snagu srčanog mišića, diuretika za izbacivanje viška tekućine iz organizma, beta blokatora za poremećaj srčanog ritma. U posljednjoj fazi bolesti jedini način liječenja je transplantacija srca. Pošto imamo manjak donora u Srbiji, svi oboljeli pacijenti ne mogu dočekati svoje organe i jedan veliki broj, nažalost, umre. Određenom broju njih ugrađujemo takozvane srčane pumpe koje im produžuju život i omogućuju da sačekaju donora", istaknuo je doktor Ristić.
