U svijetu se u posljednjih 10 godina sifilis proširio za 38 posto. Godine 2020. je u Hrvatskoj bilo oko 30 oboljelih, dok je posljednje dvije godine taj broj došao do 50. Porast je vezan i uz HIV.
Sifilis (lues) je kronična zarazna bolest uzrokovana spirohetom Treponema pallidum, a spada u klasične spolno prenosive bolesti. Zahvaća različita tkiva i organe – kožu, krvožilni, koštani i središnji živčani sustav.
Stručnjaci tvrde da je sifilis u Europu došao preko Kolumbovih mornara jer se epidemija vrlo brzo raširila po njihovu povratku nakon otkrića Amerike 1492. godine, a njezinom širenju pridonijeli su i brojni ratovi toga doba u kojima su sudjelovali plaćenici iz različitih zemalja.
Zanimljivo je da prvi zapisi o sifilisu u Hrvatskoj potječu s kraja 15. i početka 16. stoljeća, a nalaze se u Državnom arhivu u Dubrovniku, navodi portal Kreni zdravo. U zapisima se govori o velikom broju oboljelih od sifilisa, ali i o liječniku Antoniusu Hispanusu koji je došao u Dubrovnik kao 'liječnik koji ima veliko iskustvo u liječenju francuske bolesti'.
Prijenos sifilisa
Treponema pallidum ulazi u organizam kroz sitna oštećenja sluznice ili kože. Sifilis se najčešće prenosi direktnim nezaštićenim spolnim kontaktom s osobom u ranom stadiju bolesti. Može se dobiti i kada se bilo kojim dijelom tijela dotaknu rane ili osip zaražene osobe. U rijetkim slučajevima se sifilis može dobiti i ljubljenjem sa zaraženom osobom koja u ustima ima rane. Rizik prijenosa postoji u primarnom, sekundarnom i ranom latentnom stadiju, dok ga u kasnom gotovo i nema.
Nakon seksualnog kontakta s osobom vjerojatnost infekcije se u ranom stadiju kreće između 10 i 60%. U sekundarnom sifilisu je taj postotak manji, a u kasnom stadiju se prijenos odnosi na transplacentarni – sa zaražene majke na plod. Većina djece s kongenitalnim sifilisom je zaražena 'in utero', a vrlo rijetko prolaskom kroz porođajni kanal.
Prijenos infekcije transfuzijom je danas gotovo isključen zbog redovnih obaveznih seroloških testiranja krvnih pripravaka, ali i nemogućnosti treponeme da preživi proces pohranjivanja.
Zbog osjetljivosti T. Pallidum na toplinu i isušivanje, prijenos preko predmeta je gotovo nemoguć. Mogućnost prijenosa slučajnim ozljeđivanjem i putem igle je samo teoretsko.
Stadiji sifilisa
Simptomi se razlikuju ovisno o stadijima i mogu javiti od tjedan do 13 tjedana nakon infekcije.
1. Primarni stadij
Primarni stadij se javlja dva do 12 tjedana nakon doticaja s bolešću i na mjestu infekcija se javlja rana. To je najčešće na penisu, stidnici ili rodnici, ali i na anusu, ustima, jeziku, grlu. Obično se radi o jednoj rani koja nije bolna. Ova rana ne uzrokuje nikakve probleme pa joj često osoba ni ne pridaje previše pažnje.
Rana se povlači sama od sebe nakon tri do 12 tjedana, ali to ne znači da više nema sifilisa. Ako se ne tretira, bolest se nastavlja razvijati i osoba je i dalje zarazna.
2. Sekundarni stadij
U sekundarnom se javlja osip nakon šest do 12 tjedana od pojave infekcije.
Osip se može pojaviti bilo gdje na tijelu, uključujući i stopala i tabane, a može trajati i mjesecima, ali osoba i dalje rijetko posumnja kako se radi o spolnoj bolesti. Osip često ne svrbi i nestat će sam od sebe, ali se onda može ponovno pojaviti nakon nekoliko mjeseci.
U ovoj fazi se javljaju i rane u ustima, kao i povećani limfni čvorovi. Može doći do upale očiju, kao i do upale zglobova i kostiju, a u nekim slučajevima i do upale bubrega i jetre. Mogu se javiti i kondilomi na spolnim organima ili ispadanje kose.
Ovi simptomi se jednako tako s vremenom mogu povući, ali to ne znači da je infekcija nestala.
3. Latentni stadij
U ovom stadiju ne postoje simptomi i može trajati dulje vrijeme, čak i 20 godina. Bez tretiranja, bolest napreduje u idući stadij.
4. Tercijarni stadij
Ovo je zadnji stadij bolesti u kojem osoba nije zarazna, ali se zato javljaju teški simptomi koji zahvaćaju organe. Može doći do demencije, oštećenja mozga, bolesti srca, oštećenja živaca, problema s pokretom, napadaja, problema s vidom.
Mnogi ljudi tek u ovom stadiju osjećaju teže simptome.
Dijagnosticiranje sifilisa
Potrebni su redoviti pregledi kod ginekologa kako bi se sifilis dijagnosticirao, ali i reagiranje na simptome. Važno je iskreno odgovarati liječniku na pitanja o seksualnoj aktivnosti.
Dijagnoza sifilisa se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i laboratorijskih nalaza. U razotkrivanju kliničke slike sifilisa, velika je uloga dermatologa zbog velike raznolikosti simptomatologije. Sifilis je nazivan “velikim imitatorom“.
Testiranje u zagrebačkom Checkpoint centru na spolne bolesti među kojima je i testiranje na sifilis, besplatno je, pouzdano i gotovo za minutu.
Liječenje sifilisa
Uz različite sheme provođenja terapije sifilisa, terapija koja je svima izbor je penicilin. Osobe koje su alergične na penicilin mogu upotrebljavati doksiciklin. Ima sposobnost prodiranja u sve tjelesne tekućine te mogućnost prijelaza placentarne i likvorske barijere.
Trenutačno nema podataka o rezistenciji T. pallidum na penicilin. Kod pojave sifilisa u trudnoći, važno je provesti terapiju jer u slučaju neliječenog sifilisa dolazi do infekcije ploda u 70 do 100% slučajeva.
POGLEDAJTE VIDEO: Među mladima, svaki treći testirani ima spolnu bolest
