Nažalost 1998. i 2001. U Hrvatskoj je zabilježena po jedna smrt uzrokovana uznapredovalim sifilisom. Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je 1997. bilo 20 dijagnosticiranih bolesnika, a sljedećih nekoliko godina došlo je do pada ionako malog broja oboljelih. No stanje se mijenja 2004. kada dolazi do relativno naglog skoka na 47 osoba zaraženih sifilisom, 2006. bilo ih je 48 dok zadnji podaci iz 2008. bilježe 33 zaražene osobe.
Ovo se slaže sa svjetskom statistikom. Sifilis se naglo prorijedio uvođenjem penicilina 1940-im godinama pa se u europskim zemljama, osim ako dođe do povremenih incidenta, godišnje javi tek 10-tak novooboljelih. U devedesetima sifilis je u razvijenim zemljama bio pod kontrolom no nakon 2000. zapažen je postepeni rast oboljelih. Muškarci homoseksualnih i biseksualnih sklonosti predstavljali su 64 % svih oboljelih 2007. što je značajan porast usporedi li se s tek 5 % 1999. godine.
Iako zabrinjava stalni rast zaraze nakon 2000. godine bolest ipak ne predstavlja ozbiljniji zdravstveni problem u većini zemalja, izuzev nekim dijelovima Afrike i Azije poput Etiopije, Tanzanije, Pakistana i Papue Nove Gvineje.
Bolest izaziva bakterija Treponema pallidum, koja se prenosi seksualnim odnosom ili putem dodira s inficiranim osobama. Širi se preko otvorenih rana i osipa koje sadrže bakterije koje mogu proći kroz mukozne membrane genitalija, usta ili anusa kao i drugih dijelova tijela na kojima je koža povrijeđena. Za razliku od drugih zaraznih bolesti, sifilis ne stvara trajni imunitet. Korištenje kondoma smanjuje rizik od zaraze, ali ne štiti od njega u potpunosti.
Vrlo je važno prepoznati početni stadij bolesti ( iako za liječenje nije nikad prekasno ) kojeg prate sljedeći simptomi: unutar 1 do12 tjedana nakon doticaja sa zaraženom osobom javlja se tvrda, bezbolna i visoko infektivna ranica na penisu ili na vulvi (rijeđe usta ili rektum) ili bezbolno povećanje limfnih čvorova u preponama i vratu.
U današnje vrijeme ova bolest rijetko zađe u tercijarni stadij - 6 do 20 godina od infekcije i tad dolazi do promjene osobnosti, mentalne bolesti, meningitisa, destrukcije kralježnične moždine (što dovodi do slabosti i otežanog hodanja), aneurizma aorte. U ovoj fazi ne postoje vidljivi znaci bolesti, ali bakterija je najvjerojatnije već počela napadati srce, mozak i druge unutrašnje organe. Srećom bolesnik tada barem više ne prenosi zarazu.
Trudne žene sa sifilisom mogu bolest prenijeti na dijete već nakon 10. mjeseca trudnoće, što može uzrokovati pobačaj ili rođenje mrtvorođenčeta. Živorođena djeca razvijaju simptome kongenitalnog sifilisa (sedlasti nos, keratitis, oštećenje mozga). Rutinskim pregledima tijekom trudnoće danas je to vrlo rijetka pojava.
Sekundarni stadij: Ovaj stadij se javlja između prvog tjedna i šest mjeseci, kada počinje sekundarni razvoj. Do tada se bakterija proširila po cijelom organizmu. Na koži se javljaju osip, najprije ružičaste, zatim tamno crvene i mrke boje, poslije kojih dolaze čvorići, a onda sve to iščezne.
Sifilis se može dijagnosticirati i liječiti u bilo kom stadiju bolesti. Liječi se penicilinom. Budući se bolest ponekad ponovno javlja preporučljivo je da se nakon liječenja test na sifilis ponovi bar još dva puta. Prva tri stadija se liječe u potpunosti bez ikakvih trajnih oštećenja, a u posljednjem stadiju mogu se zaustaviti daljnja oštećenja.
