"'Pozdrav, moje ime je Caitlin i zovem zbog rezultata testiranja na spolno prenosive bolesti koje sam nedavno obavljala.

'U redu, pričekajte samo trenutak... Test na AIDS je negativan, HIV je negativan, gonoreja - negativan, genitalni herpes tipa 2 - pozitivan...'

'Što? Kako to mislite?' 'To je virus koji ćete imati do kraja života. Ako želite više informacija o tome, možete posjetiti web stranicu Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.' Klik.

Iako je ovo zapravo prilično često, nikad ne razmišljamo o tome da se može dogoditi i nama

Kako mi se ovo moglo dogoditi? MENI! Naravno, nekoliko mi se puta dogodila da sam zaboravila na zaštitu, ali, tko nije? Obično se zaista trudim i prakticiram siguran seks sa zaštitom, osim ako sam u ozbiljnoj vezi, a zaista mi se užasno rijetko dogodi da spavam s osobom koju zapravo ne poznajem toliko dobro.

Dobiti spolno prenosivu bolest zapravo je nešto za što znamo da se događa prilično često, ali jednostavno nikad ne mislimo da će se dogoditi baš nama. Ali, evo me. Djevojka sam od 21 godine i oboljela sam od spolno prenosive bolesti koja će utjecati na mene ostatak mog života.

Kad sam tek saznala što se dogodilo, moja je automatska prva reakcija bila ta da sam se u potpunosti slomila i, naravno, pomislila da sam najobičnija dro*a i budala. Trebala sam se ranije testirati... Trebala sam jasno pitati svakog svog bivšeg partnera je li čist prije nego sam odlučila spavati s njima... Trebala sam biti mnogo pažljivija.

Ali, kako je to moja mama uvijek govorila dok sam odrastala, "Trebala si, mogla si, htjela si, ali nikad nisi." I upravo mi je ta rečenica u tom trenutku odzvanjala u glavi jače nego u bilo kojem trenutku dotad. Ali, došlo je vrijeme kad sam trebala prestati razmišljati o tome što sam trebala napraviti tada te početi razmišljati o tome što bih trebala napraviti upravo sada.

Krenula sam nazivati sve svoje bivše partnere s kojima sam ikada spavala proteklih godina. Znala sam da im trebam reći da imam genitalni herpes (uzrokovan simplex virusom tipa 2), a ja sam htjela saznati od koga sam ga pokupila... Iako, bila sam svjesna da, na kraju krajeva, uopće nije bitno tko je bila osoba koja ga je prenijela na mene, jer - on ga je pokupio od nekoga, tko ga je pak pokupio od nekoga drugoga i tako dalje.

No, ipak na kraju nikad nisam saznala tko ga je prenio na mene, a vjerojatno nikad ni neću saznati. I ta je činjenica nešto s čime se tek učim nositi.

Razgovarala sam s najboljim prijateljicama i ostalim meni bliskim ljudima, a zatim sam otišla na pregled kod svoje ginekologinje

Počela sam o tome razgovarati sa svojim prijateljicama, svojim starijim bratom, s ljudima za koje sam bila sigurna da me zbog toga što bolujem od neke spolno prenosive bolesti neće osuđivati - s ljudima kojima je istinski stalo do mene.

A razgovor o tome definitivno mi je pomogao da pokušam procesuirati vlastite emocije. Čak sam saznala da ovu SPB imaju i neke moje prijateljice ili pak poznaju nekoga tko boluje od iste. Jer, činjenica je da je mnogo više ljudi zaraženo nekom spolno prenosivom bolesti, ponajviše herpesom, nego što mi to mislimo ili što smo svjesni.

Na primjer, jedna od šest Amerikanaca između 14 i 19 godina ima herpes uzrokovan simplex virusom tipa 2. A još je zanimljivija činjenica da mnogi ljudi koji nose ovaj virus zapravo uopće ne znaju da ga imaju, zato što uopće ne osjećaju bilo kakve simptome ili su oni tek neznatni. Ja sam imala tek jednu malu kvržicu koju sam vrlo lako mogla - a to se u početku dogodilo i mom liječniku - zamijeniti za uraslu dlaku.

Moj je sljedeći korak bio dogovoriti pregled kod svoje ginekologinje. Htjela sam naučiti više o tom spornom virusu od stvarne osobe, a ne samo iz nekih informacija koje sam pročitala na internetu. A nakon što sam razgovarala s njom, osjećala sam se mnogo, mnogo bolje. Prema meni se odnosila kao prema svakom drugom pacijentu, kao da nisam nimalo drugačija od svih ostalih jer, zapravo, i nisam drugačija. Prepisala mi je neke imunosupresivne lijekove koje ću uzimati godinu dana.

Najveći je minus taj da neću moći roditi dijete prirodnim putem, i to me malo slama, ali ovo pišem javno jer želim pomoći barem jednoj osobi da se osjeća manje tužnom i jadnom. Ako to uspijem, bit ću sretna

A ta kombinacija uzimanja tableta i redovitog korištenja kondoma te briga oko toga da se ne upuštam u seksualne aktivnosti tijekom najjačeg izbijanja virusa omogućuje mi da budem gotovo u potpunosti sigurna da tu spolno prenosivu bolest ne prenesem ni na koga. Najveći minus kod činjenice da sam zaražena ovim virusom jest taj da, ako ikada u budućnosti odlučim imati djecu, neću moći roditi prirodnim putem jer bi to dijete stavilo pod preveliki rizik od zaraze istom spolno prenosivom bolesti.

Ali, koja je onda poanta svega ovoga što pišem? Zašto sam cijelom svijetu odlučila reći da bolujem od spolno prenosive bolesti? Zašto sam svima odlučila reći da bolujem od genitalnog herpesa? Pa, zato što ne želim da se bilo tko drugi tko boluje od neke spolno prenosive bolesti osjeća kao čudak, kao dro*a ili bilo što slično. Ako mogu pomoći i samo jednoj osobi pišući ovo, zašto ne bih pokušala?

Ovaj se virus može prenijeti i ako spavate sa samo jednom osobom. Ponekad je doista dovoljno spavati sa samo jednom osobom, kažem vam. I da, ta vas činjenica mijenja, ali ona ne mijenja tko vi jeste. I sve će na kraju zaista biti okej, jer, realno, život ide dalje. A upravo tu rečenicu samoj sebi moram ponavljati i po nekoliko puta na dan."

Izvor: Babe Net