"Njihova tijela se prilagođavaju ležanju i sjedenju, a ne kretanju i zbog toga se svi loše drže, što na kraju vodi u deformacije i bolesti", pojašnjava profesor fizičke kulture Zvonimir Malnar. Kao što su pognutost, pretilost i tromost. 

Zadnjih desetak godina potpuno smo promijenili navike, tvrde kineziolozi. Djecu upisujemo na sport kako ne bi bili na ulici, no ni ulica, kažu, nije najveće zlo.

"Imate djece koja treniraju i po jedan-dva sporta, ali specifičnost ove današnje generacije je u tome što su oni praktično veći dio dana potpuno pasivni", rekao je spec. sportske medicine Vladimir Ivančev. 

Rezultati su porazni. 2010. učenici bi za šest minuta pretrčali oko 1400 metara, samo četiri godine kasnije u isto vrijeme pretrče čak 150 metara manje.

"Njima se pokret svodi na jedan ili dva klika na touch screenu, na joystick i to je sve. Oni gube finu motoriku. Ja sam uvjeren da su profesori primijetili i lošiji rukopis te djece", kaže Ivančev. 

A ni stariji im ne pružaju baš dobar primjer. Naime, čak 65 posto Hrvata ne vježba nikako ili nedovoljno, dok to u ostatku Europe čini 59 posto odraslih.