Često se tvrdi da ljudsko tijelo ima zdravu unutarnju temperaturu od 37 stupnjeva Celzija. Taj je prosjek utvrđen prije dva stoljeća u Francuskoj, a ipak se, u međuvremenu, čini da se naša "normalna" fiziologija malo promijenila.
Početkom prošle godine, istraživači u Sjedinjenim Državama pročešljali su evidenciju veterana građanskog rata i nacionalne zdravstvene ankete te su otkrili da su temperature među muškarcima rođenim na prijelazu ovog stoljeća za 0,59 stupnjeva Celzija niže od muškaraca rođenih oko dvjesto godina ranije. Žene su, s druge strane, doživjele pad od 0,32 stupnja Celzijusa od 1890-ih.
Što nas je 'ohladilo'?
U to vrijeme, autori su sugerirali da bi to moglo imati neke veze s upalom zbog bolesti, koja je usko povezana s tjelesnom temperaturom. S usponom moderne medicine, vidjeli smo pad kroničnih infekcija, i možda nas je to, sugerirali su autori, "ohladilo".
Kasnije u 2020., druga skupina istraživača pronašla je slično smanjenje tjelesne temperature među relativno udaljenim autohtonim plemenom u Boliviji, gdje su infekcije ostale raširene, a medicinska skrb minimalna, unatoč nekim modernim promjenama.
Pad tjelesne aktivnosti
Razlozi nedavnog pada tjelesne temperature očito nisu samo povezani s poboljšanom higijenom, čišćom vodom ili boljom medicinskom skrbi, a neki istraživači s Harvarda sada istražuju drugo moguće objašnjenje: pad tjelesne aktivnosti.
Kada osoba redovito vježba, to se često podudara s jačim metabolizmom. To zauzvrat može povećati temperaturu tijela u mirovanju satima ili čak do jednog dana, što znači da bi pad tjelesne temperature mogao ukazivati na pad tjelesne aktivnosti.
Nažalost, metode koje danas imamo za mjerenje tjelesne aktivnosti nisu postojale prije otprilike 200 godina, tako da ne možemo baš uspoređivati kako se krećemo sada s onim kako smo se kretali tada.
Međutim, ono što bi moglo biti moguće je koristiti povijesne podatke o tjelesnoj temperaturi kao "termometar" za mjerenje tjelesne aktivnosti prije nego što smo počeli pratiti te stvari. Ako možemo modelirati odnose između tjelesne aktivnosti, metabolizma i tjelesne temperature, teoretski bismo mogli to napraviti unatrag.
Intrigantna hipoteza
Ideja je započela kao izračun "s poleđine" među istraživačima s Harvarda, i iako je njihova procjena dobar početak, još uvijek se temelji na hrpi pretpostavki. Međutim, to je intrigantna hipoteza.
Model koji su istraživači u konačnici stvorili otkrio je da je svaki porast tjelesne temperature za 1°C povezan s otprilike 10 postotnom promjenom u stopi metabolizma u mirovanju.
S obzirom na to koliko se čini da se muška tjelesna temperatura snizila od 1820-ih, njihova je brzina metabolizma zacijelo pala za šest posto u isto vrijeme. To je, prema izračunima autora, ekvivalentno otprilike pola sata tjelesne aktivnosti dnevno. Točnije, brzog hodanja ili sporog trčanja od 27 minuta za muškarca od 75 kilograma.
"Ovo je prva procjena fizioloških podataka i pokušaja kvantificiranja pada aktivnosti", objašnjava skeletni biolog Andrew Yegian sa Sveučilišta Harvard. "Sljedeći korak bio bi pokušati primijeniti ovo kao alat na druge populacije."
Koliko su rezultati reprezentativni?
Budući da ove početne procjene koriste tjelesnu temperaturu kao zamjenu za metaboličku aktivnost, a zatim metaboličku aktivnost kao zamjenu za fizičku aktivnost, vrlo je malo vjerojatno da ovi rezultati nisu uistinu reprezentativni za stvarnost.
Stopa kojom populacija metabolizira kalorije može se vezati ne samo uz fizičku aktivnost, iako je nedvojbeno istina da prosječni Amerikanac danas vježba manje nego prije 50 godina, zahvaljujući automobilima, televizorima i sjedilačkim tipovima poslova.
Samo je manje jasno što to čini našem metabolizmu i temperaturi našeg tijela. I možda neće biti isto za muškarce i žene. "Mast također djeluje kao izolator, utječući na rasipanje topline iz tijela, istovremeno povećavajući cijenu PA, a naše metode procjene nisu ispravile promjene u masnoj masi tijekom vremena", pišu autori.
Smanjena potreba za termoregulacijom u modernim okruženjima također bi mogla utjecati na naše stope metabolizma, kao i poboljšano zdravlja i prehrana. Autori priznaju da njihove izračune treba dodatno precizirati, ali se nadaju da će njihova aproksimacija poslužiti "kao sidro za razumijevanje kako je pad tjelesne aktivnosti utjecao na zdravlje i morbiditet tijekom industrijske ere".
