Europa je suočena s ogromnim razlikama kada je riječ o zdravome starenju, kvaliteti življenja i duljini životnog vijeka osoba iz različitih društveno-ekonomskih grupa, a zdravo starenje i kvaliteta života morali bi biti pristupačni svima, a ne samo osobama s visokim društveno-ekonomskim statusom.
Proučivši 48 studija koje su provedene ranije u Sjedinjenim Državama, Australiji i nekoliko europskih zemalja, znanstvenici su došli do zaključka da loše društveno-ekonomske okolnosti, poput niskog stupnja obrazovanja ili niske kvalificiranosti u poslu, životni vijek pojedinca mogu skratiti prosječno za 2,1 godinu.
Duhan je najgori
Uživanje u duhanskim proizvodima život prosječno skraćuje za 4,8 godina, dijabetes za 3,9 godina, a sjedilački način života za 2,4 godine, podsjeća Lancet.
Istraživanje je provedeno u okviru projekta Lifepath, posvećenog zdravom i kvalitetnom procesu starenja, a financira ga Europska komisija.
"Svima nam je poznato da stupanj obrazovanja, financijski prihodi i posao utječu na zdravlje pojedinca, no malo je studija proučavalo u kolikoj su mjeri ti faktori važni", objasnio je dr. Mika Kvimaki s londonskog University Collegea, koji je sudjelovao u istraživanju.
Znanstvenici ističu da se u okviru lokalne, nacionalne i međunarodne politike može utjecati na promjene društveno-ekonomskih okolnosti življenja te da bi takve izmjene snažnije utjecale na produljenje životnog vijeka nego, primjerice, pomoć pri prestanku pušenja ili savjeti o dijabetesu.
Najveću korist imaju privilegirani
Od ovakvog posredovanja više koristi imaju privilegirane osobe, odnosno one višega društveno-ekonomskog statusa.
"Društveno-ekonomski status je važan jer predstavlja izloženost pojedinca opasnim uvjetima i okolnostima tijekom cijeloga života", rekao je voditelj projekta Lifepath Paolo Vineis.
Svrha Lifepatha je pokušati razumjeti biološke mehanizme na kojima se temelje socijalne razlike tijekom razdoblja starenja i zbog kojih društvene nejednakosti utječu na nejednakosti i kada je o zdravlju pojedinca riječ.
