Naime Rogozov je zajedno s 12 muškaraca bio stacioniran u sovjetskoj bazi na Antarktiku. Došli su u ožujku 1961. godine, a do travnja ih je tamošnja zima već lagano ali sigurno pokoravala. U to vrijeme Rogozov se jako razbolio. Budući da je bio liječnik lako je i brzo sam dijagnosticirao upalu slijepog crijeva i znao je koliko je bitno da čim prije bude operiran, ako želi preživjeti.
Postojao je samo jedan problem: Rogozov je bio jedini liječnik u bazi. Što je značilo da mu je jedina opcija bila da operira sam sebe.
Večer prije operacije, ruski liječnik je napisao u svojem dnevniku: "Nisam uopće spavao. Boli me ko sam vrag... To je to... Moram razmišljati o jedinom mogućem rješenju: da se sam operiram. To je gotovo nemoguće, no ne mogu tek sklopiti ruke i predati se."
Sljedeći dan Rogozov je počeo eksperimentalnu operaciju slijepog crijeva. Sve skupa je trajalo sat i 45 minuta. Većinom je radio na dodir, tj. pod prstima bi osjetio gdje je što i tako rezao. Tijekom operacije asistiralo mu je nekoliko suboraca. Kako je tekla operacija, tako se Rogozov trebao odmarati svakih pet minuta. Nakon što je napokon uklonio slijepo crijevo, znao je da je donio pravu odluku, jer bi ono puklo unutar 24 sata, da nije uklonjeno.
Dva tjedna nakon prve ikad učinjene samostalne operacije, Rogozov se vratio na dužnost. Umro je 2000. godine u svojem domu u Sankt-Peterburgu, u 67. godini života.
