Način na koji razmišljamo o stresu utječe na to kako ga procesuiramo. Ako ga smatramo prijetnjom, energiju ćemo trošiti na to da se protiv njega borimo, a ako ga smatramo izazovom učinit ćemo da radi za nas. Da, i u ovom slučaju srce će jače kucati, adrenalin će nas preplaviti, a razina energije skočiti, no u bitnom će se ipak ovi simptomi razlikovati od stanja u kojem se borimo ili bježimo od neprijatelja.
Ako stres prihvatimo kao priliku ili izazov osjećat ćemo se fokusirano i neće nas biti strah, naš će organizam na drugačiji način doživljavati kortizol i moći ćemo racionalno razmišljati te brzo djelovati.
U tri lagana koraka smanjite stres u svom životu
Rezultat će biti povećana koncentracija, samopouzdanje i odlična izvedba, što znači broj porgešaka sveden na minimum. Ljudi koji su u stanju razmišljati o stresu kao o izazovu, a ne kao o prijetnji, manje su depresivni i anksiozni, zadovoljniji su životom i produktivniji. Takvi su ljudi sposobni mijenjati stvari na bolje.
(FOTO: Pexels)
S druge strane, ljudi kojima je stres prijetnja i proti njega se bore, teže sigurnosti, pristaju na loše aranžmane, boje se budućnosti i ostaju nerealizirani. Dobra je vijest da možemo promijeniti način na koji reagiramo na stres, piše portal Mbg.
- Prvi korak je promotriti sebe u stresnim situacijama i vidjeti kako se zaista ponašamo te što možemo promijeniti na bolje.
- Drugi je ne držati se strogo dnevnog rasporeda, već biti fleksibilni. Ako ste rob planiranja, u svoj raspored uvrstite i "prazno" vrijeme koje će vam dozvoliti da ga. prilagodite i mijenjate u hodu. Živimo u dinamičnom vremenu i važno je prilagoditi mu se kako bismo funkcionirali.
- Treći je učiti iz pogrešaka. Ako doživite neuspjeh, ne očajavajte, već se zapitajte što možete naučiti iz tog iskustva. Tko radi taj i griješi.
- Četvrto je isprobavanje novih stvari, učenje novih vještina i preuzimanje odgovornosti. Ljudi po prirodi teže sigurnosti, a sigurnost pretpostavlja status quo, predvidivost.
Djeca i stres: I djeci je potrebno opuštanje
Želimo li rasti i razvijati se, nužno je izaći iz zone komfora, a to sa sobom nosi stres. Taj stres treba prihvatiti kao nešto sasvim normalno, vidjeti u njemu znak da radimo dobru stvar i ići naprijed.
