Iako ste u potpunosti zdravi često se dogodi da vam, čim iziđete na hladnoću počne "curiti" iz nosa. U takvoj se situaciji povremeno nađe između 50 i 90 posto ljudi, a pojava se stručno naziva "rinitis izazvan hladnoćom" ili "skijaški nos". Posebno su joj sklone osobe koje pate od astme ili ekcema, a kod pojedinaca iz nosa dnevno "iscuri" i cijela čaša toga vodenastog iscjetka ili između 300 i 400 mililitara tekućine, prenosi ScienceAlert.
Iritacija stanica
Dr. David King, profesor sa Sveučilišta Queensland objasnio je da niske temperature aktiviraju prirodan mehanizam čija je svrha zagrijati i ovlažiti zrak koji udišemo prije nego što on dospije u pluća, kako pritom ne bi došlo do iritacije stanica. "Kada dišemo na nos, a vanjska temperatura je ispod nule, zrak na izlasku iz nosnog kanala na putu prema plućima najčešće dosegne temperaturu od 26, a ponekad i 30 Celzijevih stupnjeva. Vlažnost je u tom trenutku već oko sto posto, bez obzira na to koliko je zrak koji udišemo hladan. To dokazuje u kojoj mjeri nos učinkovito jamči da zrak koji udišemo u pluća dospije topao i vlažan", objasnio je.
Hladan i suh zrak stimulira nervne završetke u nosu koji šalju poruku mozgu, a taj važni organ na poruku reagira na način da pojača cirkulaciju u nosu. Reakcija nosa na hladnoću djelomično je refleksna reakcija živaca. Pritom proširene krvne žile zagrijavaju zrak koji prolazi preko njih na putu prema plućima. To je istodobno okidač koji izaziva pojačano lučenje vodenastog iscjetka iz žlijezda u sluznici nosa kako bi se zajamčilo da zrak koji udišemo bude vlažan u trenutku kada stigne do pluća.
Poremećena ravnoteža
Gubitak topline i vode tijesno su povezani. Zagrijavanje zraka u nosnim šupljinama znači da one postaju nešto hladnije od ostatka tijela, a istodobno tekućina isparava da bi zrak postao vlažniji. I isparavanje tekućine koje iziskuje višu temperaturu "izvlači" toplinu iz nosa, čineći ga hladnijim. Cirkulacija se, kao odgovor na ovaj proces, dodatno pojačava. Naime, organizam je svjestan prioriteta: važnije je da zrak do pluća stigne zagrijan nego da se spriječi gubitak topline preko nosa.
Organizmu nije jednostavno izbalansirati sve navedene procese tijekom kojih je važno stalno održavanje idealne ravnoteže između gubitka topline i vlažnosti putem nosne šupljine. Čim se ta ravnoteža poremeti, iscuri višak vodenastog iscjetka, onaj koji se ne iskoristi za ovlaživanje zraka na putu prema plućima. Dr. King ističe da je "curenje" iz nosa prirodna fiziološka pojava te kaže kako je "pojačano lučenje vodenog iscjetka neophodno da bi se poboljšalo vlaženje i pročišćenje zraka u hladnome okružju".
