Ako je treća opcija jedino što bi vas natjeralo da se pokrenete, bez brige – niste jedini. Zapravo, većinu ljudi motivira glad više od straha, žeđi ili usamljenosti, pokazali su rezultati nove studije, piše Medical News Today.
U istraživanju koje je proveo britanski Nacionalni institut za zdravlje provedena je serija pokusa s ciljem da se utvrdi što nas najsnažnije motivira: glad, žeđ ili strah.
Glad je jači motivator od žeđi
U prvom eksperimentu, okupljeni su miševi koji su bili gladni i žedni ili samo žedni i pred njih je stavljena hrana i voda. Miševi koji su bili žedni krenuli su ravno na vodu, očekivano, ali miševi koji su bili i gladni i žedni, navalili su prvo na hranu, što znači da je glad snažniji motiv od žeđi.
U drugom eksperimentu istraživači su određene dijelove komorica u kojima su bili miševi poprskali kemikalijom koja simulira miris lisice, a zatim su na ta mjesta ostavili hranu.
Ovaj put, u eksperimentu su sudjelovali gladni i siti miševi. Gladni miševi nisu se obazirali na strah zbog mogućnosti da je grabežljivac u blizini i išli su direktno u "opasne" zone da bi se najeli. Siti malecni ispitanici su izbjegavali opasne zone koje su mirisale na lisicu u širokom luku.
U finalnoj fazi eksperimenta, istraživači su stavili jednog usamljenog i gladnog miša u kavez s dvije pregrade. U jednoj je bila hrana, u drugoj – prijateljski nastrojen drugi miš.
Gladni miš uputio se ravno u odjeljak s hranom, umjesto da se pridruži drugom mišu, unatoč činjenici da su miševi općenito vrlo društvene životinjice.
U drugom pokušaju, usamljeni miš prethodno je normalno hranjen i on je odabrao druženje s drugim mišem umjesto da jede.
Hrana kao poticaj
Sve ovo dokazuje da je glad mnogo snažniji motivator od straha, žeđi i tjeskobe.
Naravno, ovi eksperimenti jesu provedeni na miševima, ali zanimljivi su jer se na temelju njih može zaključiti ponešto i o ljudskom ponašanju.
Dakle, ako se pokušavate natjerati da nešto napravite, recimo pozvati nekoga tko vam se sviđa da izađete, bolje bi bilo da strah od odbijanja pokušate nadvladati razmišljanjem o tome kako ćete otići zajedno na večeru u vaš omiljeni restoran, nego razmišljanjem o tome kako ćete, ako se nastavite tako ponašati, umrijeti sami (eventualno okruženi mačkama)...
Istraživanje Michaela J. Krashesa i njegovih kolega objavljeno je u časopisu Neuron.
