Motivacija.
Jesu li, eventualni izgubljeni kilogrami (ili samo malo bolje raspoređeni na tijelu) i dobar osjećaj nakon odrađenog treninga dovoljan razlog da nastavim s trčanjem i nakon utrke WE RUN ZAGREB 1.10. na Jarunu?
Čini mi se da je većina motivacijskih slogana upućena baš ženama. Mi smo maherice u smišljanju izgovora, te boli me glava, nisam spremna, baš su mi pred oni dani u mjesecu, pa su mi oni dani u mjesecu, a sad je već kasno, vruće je, hladno… Dok se poslože idealni uvjeti prošlo je već proljeće i ljeto, a onda dolazi jesen i ružno vrijeme i stvarno nema smisla vani kisnuti...
Je li nam zaista toliko teško napraviti, ne onaj prvi korak, možda je i taj najlakši jer ne znaš što te čeka, nego onaj treći, peti, stoti? Koji je to način, koja je to stvar koja će održati da zainteresiranost ne splasne, da se ne izgubimo u potrebama poslodavca, dečka, muža, djece, nego da nađemo još barem sat vremena tjedno za sebe? Nove tenisice? Super ružičasta trenirka? Odlična glazba na mp3? Možda...
A možda – 'samo' motivirana odluka...
E pa za žene koje ponekad posustanu, par 'motivacijskih' iz filma Što žene vole (onaj film koji se ovaj tjedan prikazivao na televiziji, s Mel Gibsonom i Helen Hunt – oni su, između ostalog radili kampanju za Nike, za žene koje rekreativno trče):
Prije trčanja ne stojiš pred ogledalom i pitaš se što će trkaća staza misliti o tvojoj odjeći. Ne moraš slušati njezine šale i pretvarati se da su ti smiješne.
Neće ti biti lakše trčati u seksi odjeći.
Staza za trčanje ne primjećuje imaš li ruž na usnama.
Nije je briga koliko imaš godina.
Nije ti neugodno jer od nje zarađuješ više.
I na stazu možeš kad god ti padne na pamet, bilo to po danu ili nekoliko sati nakon spoja.
Jedino do čega joj je stalo je da je s vremena na vrijeme posjetiš. Nike. No games. Just sports.
Vidimo se 1.10. na utrci We run Zagreb, a nakon toga, rekreativno, na Jarunu, u Maksimiru, na Marjanu.. I ne odustajte!!
