"Bila je Noć vještica i moje su se prijateljice spremale za veliki večernji izlazak. Ja sam sjedila na klupi ispred stana jedne od njih i čekala ih da završe, a prema meni je u tom trenutku krenuo jedan dečko kojeg prepoznajem s fakulteta. Sjeo je na klupu pored mene i odmjerio me od glave do pete. Pomislila sam: 'Evo ga. On je još jedan muškarac koji mi se pokušava upucavati.' Taman kad sam ga htjela otjerati, on je svojim pijanim glasom izgovorio: 'Ovi specijalni efekti koje si uspjela postići su genijalni. Kako si to napravila?'

Samu sam sebe iznenadila kad sam se sjetila da sam te večeri obukla haljinu. Bila sam iznenađena i umalo sam se zagrcnula viskijem koji sam pila. Prvo sam malo procesuirala to što je izgovorio sama sa sobom te sam se trudila pronaći način kako mu odgovoriti. Kako nekome objasniti da su tvoji 'specijalni efekti' zapravo stvarni?

Noć vještica je vjerojatno jedan od najzabavnijih i najbizarnijih blagdana u godini. Dosad sam zaista uživala u mnogim proslavama Noći vještica: slatkiši, horor filmovi i jedna genijalna prilika da odeš van i dobro se zabaviš. Maskirala sam se, također, u najrazličitije likove - u vještice, zavodljive vampirice, zombije, vukodlake... Ranije se bilo super maskirati, onda kad su se ljudi još maskirali u prava 'čudovišta'. No, čini se kako se taj termin, 'čudovište', malo promijenio u posljednjih nekoliko godina.

'Otkad su ljudi koji su gotovo izgubili život postali čudovišta?'

Čitava poanta Noći vještica jest da se maskirate toliko dobro da budete potpuno neprepoznatljivi - kako biste ljude što snažnije preplašili. Stoga je mnogima bilo užasno genijalno kad je šminka u formi 'specijalnih efekata' dobila svojih pet minuta slave, jer nam je omogućila da izgledamo kao žrtve koje su preživjele opekline i požare te je to na njima ostavilo vidljive tragove... Ali, čekajte malo... Moram postaviti ovo pitanje: Otkad su ljudi, koji su gotovo izgubili život, postali čudovišta? Tako sam i ja, čini se, spala u tu novu, modernu kategoriju 'čudovišta'.

Ja sam pretrpjela opekline trećeg stupnja kao novorođenče, tijekom jednog kupanja. Taj me indicent ostavio s tragovima u obliku 34-postotnih ožiljaka po tijelu i amputacijom prstiju na rukama i nogama. Liječnici su tada predviđali da ću živjeti još svega 24 sata, a emocionalne i fizičke ožiljke, s obzirom da sam ipak preživjela, nosim sa sobom i dan danas... Dosad sam čitav život nekako prelazila preko čudnih pogleda i šaputanja drugih, ali sada je s ovim novim trendom vezanim uz Noć vještica došla i jedna potpuno nova vrsta borbe.

'Mnogim ljudima su potrebne godine kako bi prihvatili vlastite nedostatke, a onda ih se odjednom počne nazivati čudovištima'

Kad se ljudi 'maskiraju' u osobu koja je pretrpjela bilo kakvu vrstu opeklina, ja u njima pronalazim i vidim sebe. Vidim da ljude šokira sama pomisao na toliko snažne opekline, pa ih samim time šokira i pomisao na mene. Čujem ljude kako govore: 'Izgledaš odvratno' i znam da tada govore i o meni. Vidim ljude koji se žele maskirati u nešto užasavajuće i zastrašujuće - ali zapravo se maskiraju u mene.

Mene se portretira kao čudovište - kao nešto čega bismo se trebali plašiti. No, obećajem vam da, kao žrtva toliko snažnih opeklina, nisam niti zastrašujuća niti dobra ideja za vašu novu masku. Vi se zapravo maskirate u nekoga tko je gotovo izgubio život; u osobu koja je dosad doživjela nevjerojatnu količinu boli te prošla 50-ak različitih operacija i koja se i danas bori s diskriminacijom.

Mnogim ljudima s različitim fizičkim nedostacima potrebne su godine i godine kako bi prihvatili te svoje nedostatke. Za mene su moji ožiljci znak mog preživljavanja, no, sudeći prema mnogim ljudima koji se u mene odluče maskirati za Noć vještica, moji su ožiljci samo zastrašujući. Jesam li ja zaista toliko zastrašujuća da mogu poslužiti kao ideja za kostimiranje? Može li moja bol zaista biti ponižavana i umanjena na ovaj način?

Trenutno je to doba u godini kad na društvenim mrežama redovito viđam razne make up tutoriale, u kojima se ljudi pretvaraju u 'čudovišta'. Zatim slijede komentari - ovo je 'prestrašno'. No, činjenica je da se ja za Noć vještica neću maskirati u - sebe, pa bih stoga voljela da se ni vi ne maskirate u mene ili bilo koju drugu osobu koja je prošla sličnu patnju. Moj savjet za sve je da se maskirate u duhove i vragove, vještice ili nešto četvrto što je jednako zanimljivo, a sa sobom ne nosi stigmu s kojom se ja ionako već suočavam na dnevnoj bazi. Mi nismo 'nakaze' koje biste trebali ismijavati, ali mi također nismo netko koga biste se trebali plašiti."

Izvor: Babe