Studija, objavljena u časopisu Nature Neuroscience, prvi je empirijski dokaz koji jasno govori da sitne laži mogu postupno dovesti do većih laži.
Osim toga, ovo je prvo istraživanje koje se dublje zagledalo u rekacije mozga na uzastopno i sve veće nepoštenje.
"Kada lažemo iz koristoljublja, naša amigdala proizvodi negativni osjećaj koji ograničava opseg u kojem smo spremni lagati", objasnio je glavni autor studije dr. Tali Sharot, sa Sveučilišta u Londonu za eksperimentalnu psihologiju.
"Međutim, ta rekacija je sve slabija što više lažemo, i što je slabija, naše su laži sve veće. To može dovesti do 'skliskog terena' gdje mala djela nepoštenja eskaliraju u sve značajnije laži", kaže.
Mozak se brzo navikne na laž
U studiji je sudjelovalo 80 dobrovoljaca. Sudionici su u timskom zadatku nagađali koliko se novčića nalazi u staklenki i te je procjena računalom slana partnerima koje nisu vidjeli. Istraživači su sudionicima predstavili različite scenarije koji su mogli utjecati na njihovu procjenu.
Kao osnovni scenarij, sudionicima su rekli da će od najtočnije procjene oni i njihovi partneri imati koristi.
U drugim scenarijima im je bilo rečeno da će od prevelike ili premale procjena količine novčića imati koristi njih oboje, da će oni imati korist na štetu partnera, da će partner imati korist na njihovu štetu ili da će jedno od njih imati korist, ali drugo neće trpjeti nikakve posljedice.
Istraživači su zapazili da su sudionici počeli pretjerivati u svojim procjenama u scenariju kada će im prevelika procjena donijeti korist na račun njihovog partnera.
To pretjerivanje u procjenama izazvalo snažan odgovor amigdale. Međutim, kako se pretjerivanje u procjeni i dalje nastavilo tijekom studije, reakcija amigdale je bivala sve slabija.
Ovi rezultati pokazuju da amigdala signalizira odbojnost prema djelima koja se smatraju pogrešnim ili nemoralnima. Međutim, ponavljanje takvih djela nepoštenja može potaknuti sve slabiju reakciju mozga, što umanjuje i emocionalni odgovor na nepoštene radnje.
