Američki znanstvenici analizirali su koštane ostatke prvih stanovnika Europe koji su živjeli na tom području prije 33 tisuće godina ili kasnije i otkrili da je sjedilački način života koji je bio omogućen poljoprivredom, a ne urbanizacija ili promjene u prehrani, doveo do tanjih i krhkijih kostiju modernog čovjeka u odnosu na naše pećinske pretke.
"Postoje mnogi dokazi da su prvi ljudi imali snažnije kosti i da vježbanje s utezima kod modernog čovjeka sprečava gubitak koštanoga tkiva, no nismo znali je li put do slabijih kostiju bio otvoren razvojem poljoprivrede ili drugim uzrocima poput prehrane ili urbanizacije", kaže ravnatelj centra za funkcionalnu anatomiju i evoluciju na medicinskom centru Johns Hopkins u Baltimoreu Christopher Ruff koji je vodio istraživanje.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Ranija istraživanja pokazala su da su vježbanje i igre u kojima se nosi neki teret u djetinjstvu, uz dovoljni unos kalcija i vitamina D, najbolji način za izgradnju snažnih kostiju.
Pračovjek je imao gušće kosti u bilo kojim godinama života u usporedbi s modernim čovjekom.
Znanstvenici su uspoređivali kosti gotovo dvije tisuće osoba koje su živjele u Kameno doba s onima iz Rimskog carstva, srednjeg vijeka, doba Industrijske revolucije i 20. stoljeća.
Rentgenski su snimali kosti i izrađivali silikonske odljeve a potom računalno analizirali podatke kako bi utvrdili trenutak u ljudskoj evoluciji u kojem je počeo prijelaz ka tanjim kostima.
Prije sedam tisuća godina, s početkom razvoja poljoprivrede, počeo je proces slabljenja bedrene i goljenične kosti i nastavio se sve do razdoblja Rimskog carstva, otkrili su znanstvenici.
"Slabljenje je trajalo tisućama godina što pokazuje da je proces tranzicije od početka poljoprivrede do potpuno sjedilačkog načina života trajao vrlo dugo. Do srednjeg vijeka kosti su postale onoliko jake koliko su i danas", kazao je Ruff.
Promjene u nadlaktičnoj kosti bile su manje, utvrdili su znanstvenici.
Upravo razlika u promjenama jačine kostiju ruku i nogu isključuje utjecaj promjene prehrane, kaže evolucijski antropolog Steven Churchill sa sveučilišta Duke u Durhamu u Sjevernoj Karolini.
U strukturi kostiju nogu znanstvenici su pronašli dramatičnije promjene jačine koštanoga tkiva povezane s pokretima naprijed-natrag karakterističnima za trčanje ili dugotrajno hodanje nego promjene povezane sa saginjanjem ili podizanjem.
Biolog Simon Mays, gost predavač s britanskog sveučilišta Southampton, kaže kako je iznenađujuće s obzirom na mehanizaciju i tehnološke mogućnosti modernog doba koje u proteklih 50 godina omogućavaju još više mirovanja i sjedenja da kosti nisu dodatno oslabile.
"Pitam se je li poboljšana prehrana u 20. stoljeću dovela do bolje koštane kvalitete poništavajući učinak sjedilačkog načina života na daljnje stanjivanje kostiju", zaključio je.
