Liječnici rijetko dijagnosticiraju nekoga kao psihopata ili sociopata: I jedni i drugi su nepodnošljivi, ali postoje razlike

Savjest psihopata: Ključna razlika između psihopata i sociopata je prisutnost savjesti, onog unutarnjeg glasa koji osobi govori radi li nešto što ne bi trebala. Psihopat nema savjest. Ako će vam psihopat lagati, neće osjećati nikakvu moralnu nelagodu. Promatrat će druge i nakon nekog vremena će se uklopiti u svoju okolinu tako da ne bude otkriven.

Savjest sociopata: Sociopat obično ima savjest, ali je ona jako slabo razvijena. Znat će da ono što radi nije prihvatljivo i osjećat će određenu razinu krivnje, ali ga to neće zaustaviti u njegovu naumu. Psihopat i sociopat ne mogu suosjećati s drugim ljudima. Oni nemaju sposobnost staviti se na mjesto druge osobe i pokušati shvatiti kako se ta osoba osjeća. Netko tko pati od ovakvog poremećaja ličnosti, druge osobe promatra kao objekte koje može iskoristiti za svoje dobro.

Nisu uvijek nasilni: Psihopati i sociopati se često u medijima predstavljaju kao osobe koje su nasilne. U stvarnosti, netko tko pati od antisocijalnog poremećaja ličnosti može biti nasilan, ali obično nije. Umjesto toga, češće koristi manipulaciju kako bi dobio ono što želi. Hladni su i uvijek kalkuliraju kako bi iz svake situacije dobili najviše što mogu, bez pretjeranog razmišljanja o tome kako se drugi oko njih osjećaju. Ako prepoznajete neke od ovih osobina kod bliske osobe, možda ćete početi vjerovati da je ta osoba sociopat ili psihopat. No, samo zato što je osoba zločesta ili sebična, to ne znači da pati od ovog poremećaja.

Liječnici preporučuju rano prepoznavanje simptoma kako bi se započelo s adekvatnim tretmanom. Pravovremena intervencija može značajno poboljšati kvalitetu života tijekom tmurnih mjeseci.

Uzorci takvih stanja: Točni uzroci su još uvijek nisu poznati. Većina ljudi vjeruje da je za to zaslužan spoj niza uvjeta, od toga kako se osoba nosi sa stresom do načina na koji je odgojena. Roditelji koji se prema svojoj djeci ponašaju kao da su od stakla, mogu u njima usaditi neke osobine koje će poslije dovesti do narcisoidnosti. Postoji tanka granica između zdrave brižnosti i nezdravog podizanja dječjeg ega. No, s druge strane, ignoriranje ili zapostavljanje djeteta također neće imati pozitivno djelovanje na razvijanje njegove osobnosti. Tada djeca počinju osjećati potrebu za preživljavanjem, da se brinu sami o sebi, kada već nitko drugi ne želi.

Liječenje: Ne postoji lijek, ali terapija definitivno može pomoći. Cilj je da osoba poradi na svojem samopouzdanju i razvije realnija očekivanja od drugih osoba. Ne postoji lijek za ove poremećaje ličnosti, ali depresija i anksioznost su često prisutni. Iz tog razloga se često propisuju antidepresivi. Ako narcisoidna osoba počne konzumirati alkohol ili droge, što je vrlo uobičajeno, važno je da počne na vrijeme liječiti te ovisnosti, prenosi Centar zdravlja.