Ne mogu reći da sam uvijek najsretnija, a sad imam li možda neku depresiju ili su to tek slabi živci pa plačem zbog toga? Brzo me kasnije prođe. Lako se rasplačem i na tužne filmove, a prijateljica mi je rekla da ne plačem zbog filma, nego da je to tuga u meni. Nisam baš sigurna da je tako. Je li to normalna reakcija?
ODGOVOR:
Depresija nije dakle, kao što se često misli, obično sniženje raspoloženja ili naleti tuge ili plača, nego čitav niz simptoma koji loše utječu na način razmišljanja osobe o okolini, ali i o samoj sebi. Prema određenim istraživanjima, suze i plakanje su prirodna obrana tijela protiv hormona stresa koji bi mogli naškoditi tijelu.
Plakanje prati pojačana aktivnost u parasimpatičkom živčanom sustavu, a njegov posao je smiriti tijelo nakon stresnog događaja te usporiti rad srca.
Neke studije ukazuju da plakanje povećava razinu oksitocina, hormona sreće, koji onemogućuje ispuštanje hormona stresa – kortizola, te se smatra i da potiče stvaranje endogenih endorfina. Dakle plakanje ima puno pozitivnih učinaka na naše tijelo i nema potrebe susprezati ga!
Nekako mi se čini da vi i niste baš toliko zabrinuti zbog tih naleta plača, nego da ste se počeli propitivati je li to u redu zbog reakcija okoline.
I vrlo zadovoljna i sretna osoba može plakati na tužne događaje, scene iz filma i sl., to je potpuno prihvatljivo!
