Sophie Harris pazi na prehranu, ali ipak ima 177 kilograma, zbog čega se teško kreće i najčešće ostaje u kući. Istovremeno njen brat blizanac Shane, iako jede više od nje, ima tek 60 kilograma.
Sophie jede tri normalna obroka na dan, ne jede grickalice i slatkiše, dok se njen brat časti čipsom, čokoladicama i sličnim grickalicama.
arti-201102040757006Liječnici su pokušavali godinama dokučiti zašto su blizanci toliko različiti, a znanstvenici sa Sveučilišta Cambridge sad su uočili da je problem u rijetkoj genetskoj bolesti. Sophie je jedna od sretnijih jer oboljeli od ovog poremećaja obično umru u ranom djetinjstvu.
"Ljudi me stalno nazivaju debelom. Kad me vide na ulici dovikuju mi uvredljive nadimke iz automobila ili dok prolaze kraj mene. Progonili su me i bacali kekse po meni. Ljudi su me čak pitali zašto me moja obitelj još uvijek želi. Naučiš s time živjeti, ali ipak boli", kaže Sophie.
"Nikad ne pojedem više od kriške tosta za doručak, sendvič za ručak i srednje veliku porciju lazanja za večeru. Uvijek sam znala da je za moju težinu odgovorno nešto drugo, a ne hrana. Sad znamo o čemu je riječ", dodaje.
Shane jede isto što i ona, no dodatno uživa i u raznim poslasticama.
Prvih 12 mjeseci života brat je bio nešto veći od sestre, a Sophie se sasvim normalno razvijala. No nakon prve godine poremećaj je postao vidljiv. Medicinsko osoblje čak je optuživalo Sophieinu majku da pretjerano hrani dijete. Liječnici su s vremenom počeli shvaćati da je riječ o neobičnom problemu.
No tek su 2010. godine znanstvenici s Cambridgea na Institutu metaboličkih znanosti ustanovili da Sophie pati od rijetkog nedostatka gena melanokortin 4 receptora (MC4R). Zbog toga sve što pojede tijelo taloži kao mast, a izgubiti nakupljene kilograme ne može bez obzira na prehranu i tjelovježbu.
Budući da nisu jednojajčani blizanci, njen brat nema isti poremećaj.
Vezani članci:
arti-201005200145006 arti-201004230662006
