"Natečene noge i niz drugih zdravstvenih problema rezervirani su za epizode serije 'Uvod u anatomiju', ali nažalost osobno sam svjedočila ovim simptomima moje obitelji koji su žrtve komplikacija visokog krvnog tlaka, visokog kolesterola kao i dijabetesa tipa 2. Ne znam kako je moguće da je ova bolest i dalje toliko rasprostranjena i da su ljudi koji izgledaju kao ja bolesni.
Rano sam se upoznala s dijabetesom
Sjećam se kad sam bila mala curica i gledala kako tata govori baki: 'Vrijeme je za izmjeriti šećer'. U ono vrijeme nisam znala što to znači i zašto joj već crveni prst odjednom postaje plav. Sve što sam znala je da mora paziti na šećer svaki dan i da su brojevi na malom ekranu bitni.
U to vrijeme sam znala za dijabetes, znala sam dovoljno da zaustavim baku svaki puta kad sam vidjela da jede nešto što nije voće ili povrće. Uvijek bih svima govorila da ne diraju čudan oblik čokolade.
Bila sam u srednjoj školi kad je moja druga baka također saznala da ima dijabetes. Sve nade da će pomoći dijeta i regulirana prehrana pale su u vodu kad joj je pripisan inzulin. Injekcije u prst pretvorile su se u one u trbuh. Dok si je davala injekcije pričale bi na telefon i osjetila bih njezinu ljutnju.
Poznata mi je i situacija u našoj obitelji kad su nekima odrezali noge upravo zbog dijabetesa. Bila sam u šoku kad su pričali o tim amputacijama kao o nečem normalnom i svakodnevnom. Možda je bilo tako zbog nedostupne kvalitetne hrane ili pak zbog našeg slabijeg ekonomskog statusa.
I mama je oboljela
Užasno je znati da ova bolest toliko utječe na svačiji život i da ga na kraju može i uništiti. Ipak, često sam viđala kako se moja obitelj ne ponaša u skladu sa svojom bolešću. Nisu baš previše pazili. A onda je 2013. godine i moja mama dobila dijagnozu.
Bili smo na obiteljskom ručku za Dan zahvalnosti i dok je punila puricu samo je izgubila svijest. Ja sam tada bila kod tate, u njegovoj kući i razmišljala sam o hrani koju ću uskoro jesti, kad nas je ona nazvala iz bolnice. Rekla mi je da joj se povećala razina glukoze u krvi i da se zbog toga onesvijestila. Uz to, njezin je dijabetes dugo bio izvan kontrole i sada je došao do bubrega.
Dugo vremena sam gledala mamu kako se muči i jede slatkiše i mislila sam kako ću je izgubiti. Nakon dijagnoze stalno je obećavala da će biti opreznija. Uvijek bi se trudila staviti neko zeleno povrće na tanjur, ali vidjela sam da ju njezina djeca stalno podsjećaju na bolest i da joj stavljanju na nos sve njezine loše navike. A to ju je živciralo.
Ja sam (možda) iduća
Zadnja stvar po kojoj sam znala da sam iduća je kad je dijagnozu dobio i moj mlađi brat u svojoj 29. godini života. Ovo je ujedno i uništilo moje vjerovanje da od dijabetesa obole samo stariji članovi moje obitelji. Baš kao baka i mama i brat je dobio istu terapiju, isti lijek. Baš kao i one i on se skoro svaki dan mučio s bolovima u trbuhu i vrtoglavicom kao posljedicom uzimanja lijeka.
Još uvijek nisam dobila dijagnozu, ali sam zato u jednom trenutku bila u preddijabetičnom stanju. Vidjela sam previše ljudi do kojih mi je stalo kako dobivaju dijabetes. Znam da postoje vanjski faktori koji određuju kvalitetu života i koji vode do bolesti, ali dijabetes tipa 2 je zapravo vezan uz sam način života. Moja obitelj je vrlo tvrdoglava i nije uvijek radila dobre odabire pa ih je to onda dovelo do ovog stanja.
Moja se kultura temelji na obiteljskoj tradiciji, ali sada je vrijem da dijabetes prestane biti jedna od njih."
Izvor: Hello Giggles
