"Zbog same pomisli na to da ću biti potpuno gola i zadovoljavati se ispred potpunih stranaca srce mi je počelo ubrzano kucati - ali na pozitivan način. Kao netko tko je bio na seks partyjima i u nudističkim resortima, smatrala sam da mogu vrlo bezbrižno preživjeti polu-javnu golotinju i masturbaciju. Da, zvučalo je kao da možda baš i neće biti najugodnije na svijetu, ali je isto tako zvučalo prilično avanturistički, erotično i - ako je vjerovati onima koji su prošli isto - kao nešto što bi mi moglo promijeniti život.

Sve je počelo prošlog mjeseca, nakon što sam naišla na nešto jako zanimljivo u knjizi Buzz: The Stimulating History of the Sex Toy, koju je napisala Hallie Lieberman. Ondje je Hallie opisala jednu od radionica seksualne terapeutkinje i edukatorice Betty Dodson, gdje se žene doslovno skidaju i masturbiraju zajedno u njenom stanu. Nakon što je svjedočila kako Dodson i njezina asistentica postižu orgazam isprobavajući tehniku na samima sebi, jedna je polaznica taj osjećaj opisala kao "neki potpuno novi osjećaj moći, neovisnosti i kontrole."

Za Dodson, orgazam je značio nešto mnogo više od čistog fizičkog užitka - on je bio ključ feminističkog oslobođenja. U jednom je članku za Ms. iz 1974. godine napisala kako bi žene trebale češće masturbirati kako bi bile što manje seksualno ovisne o muškarcima te kako bi, umjesto toga, postale vođe vlastitog užitka. Jer, napisala je, jednom kad žene prestanu biti ovisne o muškarcima kad je o orgazmu riječ, prestat će trpjeti sva ostala njihova sr*nja. I ja sam htjela biti dijelom tog pokušaja odbacivanja patrijarhata jednom za svagda.

Vrata nam je, potpuno gola, otvorila Bettyna asistentica, dok se iza nje u hodniku skidalo još nekoliko žena

Jačanjem znatiželje za političkim i seksualnim buđenjem i oslobođenjem, pročitala sam kako se Bettyne grupe trude biti ona iskra koja će donijeti bolje orgazme, ali i bolji svijet. "Muškarci misle kako oni moraju ženama 'dati' orgazam kako bi se dokazali kao dobri ljubavnici, dok su žene primorane na to da moraju čuvati muški ego. I zbog toga mnoge žene glume orgazme kako ne bi povrijedile osjećaje svojih ljubavnika te na taj način žrtvuju vlastiti užitak", objašnjava Dodson u jednoj od svojih objava na web stranici. "A kao da to nije dovoljno loše, uz to ženske genitalije svodimo isključivo na 'vaginu' - na koju se referiramo kao na reproduktivni kanal. Jer, kad ste zadnji put u novinama pročitali riječ klitoris ili čuli kako tu riječ izgovaraju na televiziji?"

I iskreno, iznenadila me činjenica da Dodson i dalje, sa svojih 88 godina, poučava na ovim seksualnim radionicama za koje je dozvolu dobila još 70-ih i otada ih provodi u svom stanu na Manhattanu. Za deset sati treninga orgazama, Dodson traži predloženu donaciju od 1.200 dolara. "Ovdje smo kako bismo prekinule posramljivanje ženskih tijela, prevazišle seksualnu krivnju i iskusile pravo pravcato sestrinstvo", piše u opisu njene radionice. "Nemamo nikakvu skrivenu agendu niti očekivanja." Odmah sam se prijavila.

I dok sam pažljivo otvarala vrata ulaza u njenu zgradu, gospodin na recepciji pitao me u koji stan idem. Rekla sam mu, a on mi je samo kimnuo. Još dvije žene pridružile su mi se u dizalu, a kad je jedna od njih skužila da idemo na isti kat, pitala me idem li i ja na Bettynu radionicu. Ubrzo smo se zapričale o političkim temama, a njena opuštenost oko čitave situacije i mene je nekako smirila - a to je bilo i više nego dobrodošlo nakon što nas je Bettyna asistentica, Carlin, pozdravila na vratima već potpuno gola, dok se nekoliko žena iza nje u hodniku također skidalo iz odjeće. Kako bih to što prije privela kraju, i sama sam skinula majicu, hlače, a zatim i grudnjak i gaćice i bacila ih u vreću sa strane.

Proučavala sam tijela preostalih žena koje su ulazile u prostoriji u pitala se proučavaju li i one mene

Odjednom neobično svjesna svog trbuščića, od svih mogućih dijelova tijela, prekrižila sam ruke i ušla u glavnu prostoriju te sjela na nasumično odabrani jastučić koji je bio smješten na podu sobe. Kako su preostale žene ulazile u sobu, znatiželjno sam proučavala njihova tijela i pitala se rade li i one isto.

Kad smo se napokon skupile, svima nam je bilo prilično ugodno; neke su čak izgledale istinski uzbuđeno. Vjerojatno ovakve vrste okupljanja privlače određenu vrstu ljudi. Prvo su nas upitale dva pitanja: "Kako se osjećate u vezi vlastitoga tijela?" i "Kako se osjećate u vezi vlastitih orgazama?" Neke su rekle da im se ne sviđaju njihova bedra, neke su rekle da ne mogu doživjeti orgazam tijekom seksa, a neke su, s druge strane, otvoreno rekle kako vole svoja tijela i kako žele učiti o postizanju što boljih orgazama od legendarne Betty Dodson. Dodson, koja je sjedila meni s lijeve strane, objasnila je da su njezini orgazmi za nju životna sila, moć i sredstvo koje je održava mladom.

"Moji su orgazmi...okej", rekla sam joj. Za mene je masturbacija oduvijek bila ispunjenje fizičkih potreba, brzinsko opuštanje, nešto poput ispijanja vode kad ste žedni. A ovdje sam bila kako bih razvila novi cilj; kako bih svoje orgazme učinila duhovnim, političkim i emocionalnim iskustvom.

Kako bi nas uvela u priču, Betty nas je upoznala sa svojim načinom učenja o ženskoj anatomiji, nazvala je to "genitalni show and tell". Morale smo raširiti noge ispred čitave grupe i tada smo učile kakvu vrstu stidnice svaka od nas ima. Zatim smo joj morale dati ime. Naučila sam da imam vrlo rijetku vrstu stidnice s malim, simetričnim usnama. Predložila sam ime "Munja" i svi su se složili.

U nedjelju smo učile neke nove tehnike masturbacije, a zatim smo ih, grupno, i isprobale

Nekoliko je žena pričalo o tome kako imaju slabiju seksualnu želju od njihovih partnera te su došle ovdje kako bi poboljšale svoje veze. I odmah sam pomislila na to koliko su njihove priče drugačije (ili nisu) od priča žena koje je Betty slušala u 70-ima... I razmišljala sam o tome kako će naša različita gledišta samozadovoljavanja promijeniti i cijelo to iskustvo Bettynih predavanja...

Nakon pet sati rasprave o osjećajima i seksualne edukacije u subotu, u nedjelju smo se vratile u njen stan kako bismo naučile neke nove tehnike masturbacije. Zatim smo te naučene tehnike mogle i isprobati, kao grupa. Moj je cilj bio orgazam od brzinskog otpuštanja seksualnog nagona pretvoriti u neko veće i snažnije iskustvo.

Carlin nam je prvo demonstrirala Bettynu slavnu 'rock and roll' tehniku - kada žena leži na leđima i pomiče kukove gore - dolje, s vibratorom u vagini i stimulatorom na klitorisu. Zatim smo i same mogle isprobati istu tu tehniku. Pripremila sam se na pravo pravcato buđenje kad sam vidjela sve te žene kako leže na leđima i kreću se samozadovoljavati uz zvukove plemenske glazbe i bubnjeva, samo nekoliko centimetara udaljene jedna od druge. Svaka je od njih izgledala kao da je izgubljena u nekom svom svijetu.

I tada su svi moji strahovi, koje sam do tada nekako uspijevala potisnuti, počeli izlaziti na vidjelo. Hoću li nešto pogrešno napraviti? Hoću li posljednja postići orgazam i hoće li me svi ostali morati čekati? Hoću li biti prva koja će doživjeti orgazam i zatim neću imati što raditi ostatak vremena?

Zatim se pokazalo kako su moji strahovi bili itekako opravdani. Nakon minutu ili dvije, vibrator mi je postao jednostavno previše stimulativan. Sr*nje. To će biti još jedan dobar, stari dosadan orgazam. Svršila sam vrlo brzo i tiho te ustala, jer je sve dolje bilo previše osjetljivo da bih nastavila. Preplavila me tuga kad sam vidjela kako sve druge žene uživaju u potpunoj ekstazi. I dok su se oko mene čuli snažni jecaji, ja sam se osjećala potpuno odbačenom.

Carlin mi je vikala: 'Nastavi', ali nisam mogla

"Nastavi, Suzannah", povikala je Carlin.

"Ne mogu", rekla sam te dodala, "Ponovno sam imala brzinski orgazam, i bio je čisto fizički."

Tada se ubacila Betty. "Moraš nastaviti", rekla mi je. "Tek se zagrijavaš."

Pokušala sam im objasniti da je dolje sve previše osjetljivo i da boli kad se dodirujem toliko brzo nakon orgazma, a zatim je isto potvrdila još jedna žena koja je svršila prilično brzo. "I meni je isto", rekla je. "Jedan i gotovo je. I čini mi se kako premalo ljudi otvoreno razgovara o tome."

"Zar ne? Ovo je stvarno!", počele smo se zbližavati.

"No, meni se to sviđa", dodala je. "Ne vidim ništa loše u tome da orgazam bude čisto fizički ili ne super intenzivan."

To je za mene bilo nešto sasvim novo. Imala je jednako iskustvo kao i ja, ali je bila savršeno zadovoljna njime. Jedna mi je žena rekla da uopće nije svršila, ali se također činila savršeno sretnom i zadovoljnom zbog toga. Ove su žene bile ponosne na načine na koje su masturbirale i dolazile do orgazama. Nisu se uspoređivale ni s kime. Nisu bile opterećene bilo kakvim percepcijama o tome kako bi ženski orgazam trebao izgledati i kako bi žene trebale masturbirati. One su bile zadovoljne kako su njihova tijela funkcionirala.

I, čini mi se da se svrha ovih radionica promijenila od 70-ih do danas. Boreći se protiv kulture koja je žene pokušala prikazati kao striktno aseksualne, Betty je ljudima otkrila neku potpuno novu vrstu seksualnosti; onu koja nam dopušta da budemo nezasitne, glasne i da tražimo višestruke orgazme. Ona je to nazvala "rupom bez dna." No, ja se nisam tako osjećala. Ja sam se osjećala kao vrlo plitka rupa. No, što onda? Nije li poanta svega ovoga prihvatiti sebe kakva jesi?

Ono što sam ja naučila iz ovog iskustva jest da se moram osloboditi umjetno stvorenih ideala vezanih uz to kako bi ženska seksualnost trebala izgledati

Nakon što smo kratko predahnule kako bismo porazgovarale, Carlin nas je upoznala s još jednom tehnikom masturbacije; trljanje o jastuk s Hitachi Magic Wand igračkom na vrhu, koja stimulira klitoris. Išla sam zadnja, ali ovoga puta s većim samopouzdanjem. Neovisno o tome što se dogodilo. Nisam htjela unaprijed stvarati bilo kakvu sliku o tome kakva bi moja seksualnost trebala biti. Prvi sam se put tog vikenda osjećala zaista oslobođenom.

Nakon što sam, trljajući se o jastuk, doživjela još jedan brzinski i tihi orgazam, samo sam se nasmijala... A zatim sam samo pokušala uhvatiti jagodu koja mi je ispala iz zdjele... "Rekla si 'Ništa ne osjećam', a ne možeš normalno uhvatiti tu jagodu", rekla je Carlin. Okej, da, ipak sam nešto osjećala.

Ponovno smo stale kako bismo razgovarale, a kad se razgovor pretvorio u zvukove orgazma, pitala sam Carlin je li normalno ne ispuštati bilo kakav zvuk. Rekla je da je to sasvim normalno, s obzirom da je većina nas naučila masturbirati u tišini u kućama svojih roditelja. No, dodajući zvuk, iskustvu dodajemo više osjećaja. "Betty voli reći da orgazam živi u glasu", objasnila je.

Ponovno sam legla i pokušala masturbirati, ovoga puta glasnije, dok su ostale žene nastavile razgovarati, a neke su također masturbirale. Minutu kasnije, prekinula sam Carlin ozbiljnim urlicima, a ostale žene iz grupe počele su mi pljeskati. I Betty je povikala: "Možeš ti to!" Kasnije me Carlin upitala kako je bilo. Rekla sam da je bilo jednako kao i ranije. "Pa, tvoje se tijelo treslo", rekla mi je.

A zatim sam shvatila: moje tijelo može mnogo toga. Moja očekivanja su najveći problem. Ni druge žene nisu imale vantjelesna iskustva, no jedina je razlika bila ta što su one uživale u onome što su imale. Možda je upravo taj užitak bio to emocionalno iskustvo...

Otišla sam na radionicu kako bih iskusila najbolji i najgenijalniji orgazam dosad. No, na kraju sam otkrila da se buđenje i oslobođenje ne odnose na orgazam sam po sebi. I nekima se ovakvo što može učiniti radikalnim, no, za mene je i dalje radikalno masturbirati na način na koji ja to radim i istinski uživati u tome... I iako je ova revolucija kojoj nas Betty uči pomogla mnogim ženama da se oslobode i da se osjećaju više seksi, isto tako nam je na neki način dala definiciju toga kakvi bi orgazmi trebali biti: dugi, glasni, emocionalni i senzualni. Sigurno nikad niste čule da se od muškaraca očekuje da nauče postizati 'bolje' orgazme. A za žene na tom tržištu postoji bezbroj knjiga, igračaka i radionica samopomoći. Društvo nas i dalje uči da naši orgazmi, baš kao i naša tijela, još uvijek nisu dovoljno dobri.

A ja, eto, nisam trebala buđenje u smislu pronalaska novog i boljeg načina postizanja orgazama. Ja sam se trebala osloboditi umjetno stvorenih ideala zbog kojih sam se uvijek trudila stremiti nečem snažnije, boljem. Nakon što sam izašla s radionica, po prvi sam se put u životu osjećala dovoljnom - osjećala sam da je moj orgazam dovoljno dobar i da ionako nemam potrebu ni za kakvim buđenjem. Oslobođenjem. I smatram da je Betty Dodson u pravu kada kaže da žene ne bi trebale ovisiti o muškarcima kad su orgazmi i seksualnost u pitanju. Ali ne bismo se trebale oslanjati ni na vibratore. Oslobođenje i buđenje se, na kraju krajeva, ne odnose na neko vanzemaljski dobro seksualno iskustvo. Oni se odnose na to da čvrsto i ponosno prigrlimo vlastito seksualno iskustvo, kakvo god ono bilo", napisala je Suzannah za Harper's Bazaar.