1. Čovjek koji je često znao zagristi svoj jezik i nakon toga ispljuniti HIV pozitivnu krv u lice i usta medicinskog osoblja.
Jedan pacijent bio je HIV pozitivan i uz to još i bolesnik s dijagnozom paranoidne šizofrenije. On je bio umislio da medicinske sestre koje rade u bolnici imaju nakanu da ga ubiju, pa bi često grizao svoj jezik i pljuvao ih HIV pozitivnom krvlju po njihovim licima i ustima. Kad su morali s njim kontaktirati, nosili su zaštitne maske i rukavice.
2. Najgora depresija i suicidalne ideje ikada!
Jedan liječnik ispričao je o ljudima koji su imali fetiš na djecu. Obično su vodili normalan život, ali duševna prisila bila je takva da se nije dala zaustaviti. Međutim, kada bi bili uhvaćeni, zapadali bi u stanje čistog samouništenja. "To su najgore depresije i suicidalne ideje koje sam ikada vidio. Moramo ih držati u osami bez apsolutno ičega". Čak ni platnenu haljinu nisu smjeli imati.
3. Jednom je netko detaljno opisao kako je imao spolni odnos s muhom
Moja mama željela je napraviti pomake na psihijatrijskom odjelu u bolnici, ispričala je jedna korisnica Reddita. Jednom joj je netko detaljno opisao kako je imao spolni odnos s muhom. Drugi je sa štrcaljkom ubrizgao ocat u oko jer je želio ubiti stranca koji tamo živi.
4. Šizoafektivni čovjek volio je imati seks sa psima, ubio bi ih i odrezao im glave, a roditelji su mu nabavljali nove pse.
Šizoafektivni momak volio se seksati sa psima. Zatim bi ih ubijao i odrezao im glave. Kako bi ga zadržali, roditelji su mu često nabavljali nove pse.
Jedna djevojka neprestano je pokušavala otrovati svoju mamu.
5. Imala je nekakvo fizičko stanje nazvano "porfirija", koje je navodno djelovalo tako da žudi za krvlju
Moja mama je radila u mentalnim ustanovama u svojim mlađim godinama (a zapravo je radila u velikom, dobro poznatom azilu prije nego što je zatvoren). Tamo je bila jedna žena koja je umislila da je vampir. Bilo joj je dopušteno na otvorenome biti samo sat vremena dnevno i to uz velike sigurnosne mjere. Već je bila napala i ubila najmanje jednog bolničkog radnika prije nego je dovedena u bolnicu.
Kad se moja mama raspitala o njoj, otkrila je da je ubila najmanje dvoje svoje djece, ranila još jedno kao i svog muža jer je imala neku vrst "fizičkog stanja" nazvanog "porfirija" koje je navodno djelovalo tako da žudi za krvlju.
Do vremena kada su otkrili da nešto fizički nije u redu s njom, ona je već bila izgubila razum od krivnje i tuge.
6. Mama ga je udarala bičem dok se seksala s njim na oltaru kao dio sotonskog rituala.
Tinejdžer čija je majka imala seks s njim na oltaru kao dio sotonskog rituala, dok ga je udarala bičem, je zaista poseban slučaj.
Taj 11-godišnjak bio je jedan od najbolje odgojenih dječaka u svom razredu. To je nevjerojatno s obzirom na činjenicu da su njegovi roditelji koristili svu svoju djecu u svrhu dječje prostitucije. Prisiljavali su ih da imaju seksualne odnose jedni s drugima, ali također i da za doručak jedu izmet sa svojim zobenim pahuljicama.
Jedna tinejdžerka je imala silnu potrebu da gura stvari u svoju vaginu, pa su joj morali vezati zapešća za struk kako bi to spriječili. U vaginu je stavljala spojnice, olovke ili bilo što drugo. Često su je silovali svi muškaraci u njezinoj obitelji; otac, braća, djed...
Još jedan tinejdžer tvrdio je da bi želio imati seks s bilo kim i bilo čim. Tvrdio je da ga seksualno privlači "space shuttle", a kad odraste želio je postati stroj za zavarivanje. Jednom su ga uhvatili kako masturbira sa skakavcem u ruci. Na pitanje što radi, rekao je da je upravo imao seks sa skakavcem. On je masturbirao tako često da su mu morali davati malu šalicu vazelina svake noći kako se ne bi ozlijedio trljanjem.
7. Njegova mama ga je tukla, a on je tamo proveo većinu svog života samo kako bi bio što dalje od nje.
Bio sam u adolescentskoj psihijatrijskoj bolnici na tjedan dana prošlog mjeseca, a čuo sam dosta jebenih priča u tom kratkom vremenu. U grupnu terapiju došao je jedan 13-godišnji dječak i njegova majka koja se pretvorila u alkoholičaru nakon što mu je umro otac. Ona ga je tukla, a on je većinu svog života proveo tamo samo kako bi se udaljio od nje, dok služba za pomoć djeci (CPS) nije ništa napravila oko tog slučaja.
8. Klinac bi često povraćao na sebe, a zatim bi se tom povraćotinom cijeli namazao po tijelu te se žalio da vidi demone.
Radim u psihijatrijskoj bolnici i vidio sam neka vrlo ozbiljna sranja. Jedna priča se posebno ističe.
Jedan 12-godišnji dječak s dijagnozom shizofrenije očito je bio i piroman. On bi postavljao male požare u svom dvorištu, ali nikad ništa veliko sve dok nije zapalio svoju kuću, ubivši svoju mlađu sestru, majku i baku. Dok je bio u bolnici, dijete je često povraćalo na sebe, premazivalo te izlučevine po cijelom tijelu i žalio se da vidi demone. Stvarno zajebane stvari.
9. On je mislio da mu netko po noći krade penis "za bezočne svrhe".
Mene je najviše uznemirio mladić koji je mislio da mu netko po noći krade penis "za bezočne svrhe". Znao je da se to događa jer bi mu penis "promijenio boju i peckao ga je". On je također vidio zmije (halucinacije) i čuo ljude u razgovoru s njim kroz zidove kao i radio (također halucinacije). On je prestao uzimati svoje lijekove jer se nije slagao sa svojim skrbnikom.
10. Nikada, nikada ne tražite pomoć niti se otvarajte prema stručnjaku za duševno zdravlje. Nikada. Za njih vi niste osoba. Vi ste stanje.
Bio sam ludo pijan jedne noći, moje ludilo se otelo kontroli i napravio sam jedno glupo sranje. Probudio sam se sljedećeg dana oko 16 sati, a nakon brzog tuširanja jedva sam imao vremena da se obučem prije nego sam začuo kucanje na svojim vratima. Lokalni interventni tim za mentalno zdravlje, četvero policajaca, jedan od njih profesionalac treniran za mentalne krize...
Sada sam vjerojatno zaslužio da budem uhićen i da izađem na sud zbog onoga što sam učinio, ali su odlučili da me umjesto na sud odvuku u psihijatrijsku bolnicu... Proveo sam tri dana spavajući na nosilima u uredu jer nije bilo kreveta bilo gdje u gradu. Nisam više bio pijan iako sam imao najgori mamurluk u svom životu, a prolazio sam kroz nevjerojatno teško razdoblje u mom osobnom životu, ali nisam bio opasnost za nikoga. Našao sam se u toj situaciji, bio sam jako očajan i želio sam ići kući. Molio sam i molio da odem kući i obećao sam da ću ići na ambulantno liječenje. Obećanja bih se držao. Objasnio sam nedvosmisleno da sam tamo protiv svoje volje i da je to najgore mjesto za moje mentalno zdravlje. Oni su me odbili.
Za nekoliko dana našli su mu krevet u drugoj bolnici, pa je u psihijatrijskoj bolnici proveo mjesec dana. Nakon par tjedana pojavili su se s komadom papira za koji su tvrdili da je to sudski nalog koji im dopušta da me natjeraju da uzimam lijekove. Rekli su mi da ako ne uzmem lijekove, da će me zavezati i da će mi ih dati inekcijom... Nastavio sam uzimati lijekove mjesec ili dva zbog moje bivše koja se iselila dok sam bio u bolnici, a ja sam htio da se vrati natrag.
Tablete mu nisu pomogle. od njih se samo osjećao umornijim. Na kraju, jedino što je prizašlo iz tog boravka je životno iskustvo i bolan ožiljak te razumijevanje da nikad, nikad ne tražite pomoć niti se otvarajte prema stručnjaku za duševno zdravlje. Nikada. Za njih vi niste osoba. Vi ste stanje, a stvari koje izlaze iz vaših usta nisu riječi nego proizvodi tog stanja.
