Nakon zadnjih smrti, kada je dvoje mladića umrlo od posljedica uzimanja ecstasyja na festivalu Stereosonic u asutralskom Sidneyju, britanski Guardian je s brojnim stručnjacima odgovorio na brojna pitanja i srušio mitove koji se vežu uz ovu drogu.
1. Zašto mladi koji imaju toliko razloga za život uopće uzimaju droge poput ecstasyja?
Za mnoge, uzimanje ecstasyja je izuzetno ugodno iskustvo, osobito na koncertima. Smatraju ga boljim, nježnijim i društvenijim narkotikom od alkohola. Ecstasy zaista nije povezan s nasiljem, dok je alkohol često povezan s agresivnim ponašanjem.
2. Što je ecstasy?
Većina kada kupuje ecstasy nada se da će dobiti MDMA (n-metil-3,4-metilendioksiamfetamin ), psihoaktivnu drogu, sa slabim stimulativnim i halucinogenim učinkom. MDMA se tijekom '70-ih i '80-ih godina koristila u sklopu psihoterapije, no nakon što je postala popularna na crnom tržištu klasificirana je kao opasna.
3. Je li MDMA zaista opasan?
Iako su svi narkotici štetni, čak i ako je u pitanju tek povremena uporaba, čisti MDMA je jedna od najmanje štetnih droga. Mnogo je manje opasan od alkohola, nikotina pa čak i od kanabisa. Rijetko stvara naviku. Velika većina uzima MDMA tijekom partyja. Može biti kobno, ali je smrtnost strahovito rijetka uzmu li se u obzir stotine tisuća doza koje se uzmu samo u Australiji. Professor David Nutt otpušten iz vladine komisije nakon što je 2009. godine objavio kako je jahanje konja riskantnije i smrtonosnije od ecstasyja.
4. No, samo ove godine bilo je više smrti od ecstasyja. Kako se MDMA može nazivati "relativno sigurnom" drogom?
Ljudi su umrli uzimajući ono za što su mislili da je MDMA. No jesu li to i dobili? Kako se MDMA ne može legalno kupiti, na crnom tržištu se kupuje droga posve nepoznate kvalitete i sastava. Ponekad sadrži opasne varijante spoja (PMA, PMMA), a upravo to onečišćenje je smrtonosno.
5. Jesu li ljudi "glupi" da uzimaju MDMA iako znaju da to možda nije to? Nije li to ruski rulet?
Ukratko, ne. Čak i kada se uzima "dilerski" MDMA, šanse za ozbiljnu štetu su male. Svake godine, u prosjeku je 10-ak smrti u odnosu 10 tisuća ljudi koji samo u Australiji svaki tjedan "pozobaju" ecstasy.
Rizik od smrti u ruskom ruletu je 1 od 6. Upravo je to i jedan od razloga zašto je toliko korisnika – ljudi iz osobnog iskustva, ili onog neposredne okoline znaju da su vrlo velike šanse da će se dobro osjećati, a vrlo male šanse da će završiti u bolnici.
U tom smislu, vlade će jednako uspješno spriječiti uzimanje ecstasyja kao što bi zbog stradalih u prometnim odgovorili ljude od toga da sjednu za volan.
6. Postoji li šansa da se kulturološka ili zakonodavna slika promijeni tako da padne i stopa korisnika ecstasyja?
Eventualno ako se uvede policijska diktatura i smrtne kazne za posjedovanje ikakvog narkotika, kao što je to slučaj u Singapuru. No u tom slučaju bi bilo daleko više smaknutih u jednoj godini no što je stradalih od uzimanja ecstasyja tijekom zadnjih 30. Više će se smrti spriječiti ako se na bilo koji način uvede regulacija.
7. Nije li takva kulturološko-zakonska kampanja promijenila stav prema pušenju i smanjila broj pušača?
Da, jest, ali tek nakon opsežne znanstvene podloge. Kad je pušenje u pitanju, usporedba s ruskim ruletom puno bolje funkcionira – oko 50 posto pušača će umrijeti od neke bolesti povezane s pušenjem. Osim toga, nikotin je drastično adiktivniji od MDMA-a.
8. Ako MDMA nije toliko opasan koliko se tvrdi, zašto se ne koristi za druge stvari osim za partyje?
Koristi se. Prema američkim istraživanjima, pomaže oboljelima oh PTSP-a. No sve kliničke studije o uporabi MDMA-a tek su u povojima jer je donedavno bilo nemoguće dobiti odobrenje.
9. Zašto se onda ne pokuša regulirati proizvodnja i distribucija MDMA?
Dobro pitanje. Professor David Penington, bivši prorektor Sveučilišta u Melbournu još je prije tri godine predložio regulaciju MDMA-a.
Vlasti s jedne strane pravdaju svoje (neuspješne) akcije time što, čim se MDMA proizvodi i distribuira na crnom tržištu mora biti strahovito opasna. S druge strane, kada ih se upita zašto se MDMA ne regulira i makne s crnog tržišta zapetljaju se u argumente kako su svi narkotici preopasni da bi se uopće moglo razmišljati od o njihovoj regulaciji. Svi narkotici, osim nikotina i alkohola.
10. I, što nam je za činiti?
Umjesto mnoštva policijskih pasa koji njuškaju oko partyja, vlasti bi trebale jasno odvagnuti koristi i štete te početi kontrolirati kvalitetu droge. Primjerice, iako je ecstasy bio ilegalan i u Nizozemskoj, u klubovima su postojali priručni testovi kako bi korisnik mogao ispitati čistoću ecstazya.
