Znanstvenici su javnosti otkrili osobine koje su opetovano uočili kod osoba koje tvrde da čuju mrtve, piše Science Alert.
Naime, prema novom istraživanju, kod medija (ljudi koji tvrde da komuniciraju s onim svijetom) češće se javljaju tri osobine - predispozicija za visoku razinu apsorpcije, neobična auditorna iskustva u djetinjstvu i veća osjetljivost na slušne halucinacije. To otkriće moglo bi znanstvenicima pomoći da bolje razumiju i uznemirujuće slušne halucinacije koje su nerijetko simptomi psihičkih bolesti poput, primjerice, šizofrenije.
Vidoviti spiritualisti vide ili čuju nešto unatoč odsustvu vanjskog podražaja što se pripisuje - duhovima ili dušama mrtvih. Radi se o pitanju od velikog znanstvenog interesa, kako među antropolozima koji proučavaju religijska i duhovna iskustva, tako i među znanstvenicima koji proučavaju patološka halucinacijska iskustva. Stručnjaci bi posebno htjeli bolje razumijeti zašto neki ljudi s ovakvim auditornim iskustvima govore o duhovnom iskustvu, dok ih drugi smatraju uznemirujućima i simptomom mentalne bolesti.
Zapanjujući rezultati studije
"Spiritualisti uglavnom prijavljuju neobična slušna iskustva koja su pozitivna, a javljaju im se u djetinjstvu i često ih mogu kontrolirati", objašnjava psiholog Peter Moseley s britanskog Sveučilišta Northumbria.
Zajedno s kolegom Adamom Powellom sa Sveučilišta Durham regrutirao je 65 medija iz britanske Nacionalne unije spiritualista i 143 'obične' osobe kako bi utvrdio što razlikuje medije od ostatka populacije.
Shutterstock
Ukupno 44,6 posto spiritualista prijavilo je da svakodnevno čuje glasove, dok je 79 posto njih reklo da su slušna iskustva dio njihove svakodnevice. Dok je većina izvijestila da čuje glasove u svojoj glavi, 31,7 posto njih izjavilo je da glasovi koje čuju dolaze i "izvana".
Rezultati istraživanja bili su zapanjujući. Naime, u odnosu na opću populaciju, spiritualisti puno više vjeruju u paranormalno i manje je vjerojatno da ih zanima što drugi misle o njima. Prvo auditorno iskustvo imali su u mladosti, u prosjeku s 21,7 godina. Prijavili su i visoku razinu apsorpcije, odnosno potpunog uranjanja u mentalne zadatke ili izmijenjena stanja.
Ispostavilo se i da su skloniji iskustvima sličnim halucinacijama. Znanstvenici su primijetili i da prije svojih duhovnih iskustava obično nisu čuli za spiritualizam, nego su na njega naišli dok su tražili odgovore za ono što čuju.
'Učenje i čežnja'
Takvi rezultati sugeriraju da činjenica da netko čuje 'glasove mrtvih' vjerojatno nije rezultat pritiska vršnjaka, društvenog konteksta ili sugestibilnosti zbog vjerovanja u paranormalno. Točnije bi bilo reći da osobe koje "čuju" usvajaju spiritualizam kao dio života jer se on poklapa s onime što su doživjeli.
"Naša otkrića puno govore o 'učenju i čežnji'. Kod naših sudionika principi spiritualizma opisuju njihova nadrealna iskustva iz djetinjstva i česte slušne pojave koje doživljavaju kao mediji. No, sva ta iskustva prvenstveno mogu proizaći iz određenih sklonosti ili sposobnosti, a ne iz vjerovanja u mogućnost kontaktiranja s mrtvima ako se dovoljno potrude", ističe Powell.
