"Umjetnost je neizbježna posljedica ljudskosti – čak i u svemiru." Ova izjava astronauta NASA-e Donalda Pettita savršeno sažima bit njegovog rada. S više od 370 dana provedenih u orbiti tijekom tri misije, uz nedavni sedmomjesečni boravak na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS), Pettit nije samo veteran svemirskih letova; on je i kroničar, umjetnik čiji objektiv pruža jedinstven prozor u kozmos, pretvarajući tehničku dokumentaciju u zadivljujuća umjetnička djela.

Njegova misija nadilazi puko preživljavanje ovisno o tehnologiji. Kroz fotografiju, on dijeli što je "jednom ljudskom srcu i duši značilo vidjeti, misliti, osjećati i sanjati na pragu Svemira", kako je i sam napisao u svojoj knjizi "Spaceborne".

Misija iza kamere

"Ako odete nekamo, učinite nešto i vratite se ne ispričavši nikome, kao da se nikada nije ni dogodilo," objašnjava Pettit svoju motivaciju. Upravo ga je ta filozofija vodila u dokumentiranju svojih iskustava, rezultirajući stotinama tisuća fotografija. Na Međunarodnoj svemirskoj postaji, gdje je svaki trenutak dragocjen, priprema je ključna. Kamere su uvijek upaljene i strateški postavljene na prozorima modula Cupola, svaka s različitim objektivom, spremna za nepredvidive prizore poput oluja, polarnih svjetlosti ili vulkanskih erupcija.

POSTOJEĆE TEORIJE NEPOTPUNE /

Živimo unutar ogromne crne rupe? Objavljeni nevjerojatni rezultati istraživanja

Fotografiranje u svemiru nosi jedinstvene izazove. Zbog ekstremnih kontrasta između blještave bjeline oblaka i apsolutne tame svemira, automatske postavke fotoaparata su beskorisne. Pettit se oslanja isključivo na manualne kontrole i desetljećima stjecano iskustvo, koje je započelo još u djetinjstvu s Kodak Brownie kamerom i razvijanjem filmova u kućnoj tamnoj komori.

Znanost kao umjetnička muza

Pettitov rad savršen je primjer onoga što naziva "znanost iz prilike" – korištenje okoline za eksperimentiranje i bolje razumijevanje svijeta. Njegove fotografije nisu samo estetski privlačne, već su često i znanstveno vrijedne. Infracrvenim snimkama odbljeska Sunca na Sredozemnom moru otkriva skrivene morske struje koje su inače nevidljive. Dugim ekspozicijama zvjezdanih tragova, koje mogu trajati i do 30 minuta, vizualizira orbitalno kretanje Zemlje kroz svemir.

Njegov objektiv bilježi i ključne operacije na postaji, poput postavljanja novih solarnih panela IROSA ili time-lapse sekvenci robotske ruke Canadarm2. Čak i fotografije oblaka u zoni sumraka ili električnih pražnjenja iznad oluja, poznatih kao tranzijentni svjetlosni događaji, doprinose znanstvenom razumijevanju naše atmosfere kada se upare s podacima drugih instrumenata na postaji.

NA RUBU SUNČEVOG SUSTAVA /

Otkriven novi sićušni svijet iza Neptuna: Dodatno potiče teorije o postojanju 'Planeta X'

Kozmičko platno Donalda Pettita

Ipak, ono što Pettitov rad izdvaja jest njegova umjetnička dimenzija. U njegovoj knjizi "Spaceborne" i galerijama koje dijeli, znanstvena fascinacija prerasta u osjećaj duboke povezanosti. Gledajući njegove fotografije, teško je ne vidjeti umjetničke paralele. Rojevi osvijetljenih ribarskih brodova u Južnokineskom moru nalikuju na daleku maglicu. Riječne mreže u Kongu podsjećaju na krvožilni sustav, a uzorci na površini oceana izgledaju kao boja koja se razlijeva po slikarskom platnu. Aurore, sa svojim zelenim i crvenim vrtlozima, doimaju se poput poteza kistom apstraktnog slikara.

Donald Pettit je više od astronauta s fotoaparatom; on je prevoditelj koji premošćuje jaz između tehničkih podataka i ljudskog iskustva. Njegov rad omogućuje nam na Zemlji da osjetimo djelić strahopoštovanja koje on doživljava, podsjećajući nas na krhku ljepotu našeg planeta i naše mjesto u svemiru. Kroz njegove oči, tehnologija koja nam omogućuje preživljavanje postaje alat za izražavanje duše.

Cijelu galeriju pogledajte OVDJE.

POGLEDAJTE VIDEO: Bijelo odijelo, recitacije i tko kome sjedi s lijeva: Trenuci mimohoda koji se pamte