Mlada arhitektica i glazbenica Matea Mađaroš svojom pričom inspirira mnoge. Slavonka čiji je glazbeni put isprepleten s njezinom strukom, arhitekturom, je nakon odlaska usavršavanja u vodeću arhitektonsku firmu Bjarke Ingels Group u Danskoj pridonijela i Vukovaru svojim dizajnom za franjevački samostan.
Dok je radila kao praktikantica u Danskoj, za svoj diplomski rad se odlučila za projekt hotel Dunav u Vukovaru, koji je prezentirala gradonačelniku Ivanu Penavi. Zadnjih nekoliko godina u radu sa svojim danskim timom ostvaruje svjetske uspjehe.
Matea nam je ispričala svoju priču, od njezinih glazbenih početaka, studiranja arhitekture u Splitu i Zagrebu gdje nam je ujedno i objasnila kojim pristupima se vode ta dva studija, na kojim je projektima dosad radila u Hrvatskoj i Danskoj te nam dočarala kako stvaraju arhitekti.
Net.hr: Rođena ste Slavonka te ste uz osnovnu istovremeno pohađali i glazbenu školu. Kada se rodila ta ljubav prema glazbi, kako je započela Vaša glazbena priča?
Mađaroš: Moji korijeni potječu iz Vukovara. Iako sam se rodila u Vinkovcima, nakon rata sam s tri godine došla u Vukovar i ondje završila osnovnu školu, a paralelno s osnovnom sam išla u glazbenu školu. U tom periodu sam bila opsjednuta klavirom. Super mi je išlo u glazbenoj školi, išla sam na smotre i natjecanja. Jednostavno sam uvijek svirala klavir.
Zapravo sam planirala biti pijanistica, ali me onda potkraj osnovne škole nešto počelo vući ka arhitekturi i tu sam znala da će mi trebati jaka škola koja je senzitivna za umjetnost, a najbliža takva škola mi je bila klasična gimnazija u Osijeku. Kada sam krenula putovati u školu u Osijek iz Vukovara, tada sam prekinula školovanje glazbe, ali sam tijekom srednje nastavila svirati u crkvenom bendu u Vukovaru pa sam počela voditi i dječji zbor. Također sam svirala u glavnom gradskom zboru grada Vukovara pa je time ta glazbena karijera počela ponovno rasti jer sam preko glazbe počela ostvarivati kontakte putem kojih će mi se kasnije ostvariti arhitektonski dizajni.
Net.hr: Kako je započeo Vaš put prema svijetu arhitekture, gdje ste sve studirali te što biste rekli, koja je razlika studiranja u ta dva velika grada u Hrvatskoj?
Mađaroš: Nakon srednje škole u Osijeku sam otišla u Split na prve tri godine preddiplomskog studija arhitekture. Između Zagreba i Splita sam odabrala Split jer je taj fakultet imao malo senzitivniji i ima više umjetnički pristup arhitekturi. Zagreb je malo više tehničke naravi, a mene je više zanimalo igranje s dizajnom. Htjela sam dizajnirati nešto što je cool.
Mama se bila iznenadila zbog mog izbora te mi je rekla: "Ajme, otkud ti u arhitekturi?" Nitko u mojoj obitelji nije arhitekt, dizajner i slično. Ja sam to htjela i željela, znala sam da je to moja strast, ali sam morala iskusiti kakvo je to polje za mene.
Zapravo mi je na fakultetu bilo super, dobivala sam dekanove nagrade, uvijek su mi bili nagrađivani projekti. Nekako mi je tijekom godina bilo opravdano zašto ja to toliko volim, zašto ja to toliko studiram.
Nakon što sam završila u Splitu preddiplomski studij arhitekture, odlučila sam otići u Zagreb na diplomski studij. Jednostavno sam htjela nešto promijeniti, osjetiti drugi fakultet, drugačiji pristup arhitekturi jer su oni više tehničke naravi.
Net.hr: Kako je došlo do početka Vaših prvih projekata i što su oni bili? Koja je bila njihova povezanost s Vašim gradom, Vukovarom?
Mađaroš: Tijekom studiranja u Zagrebu su krenuli moji prvi privatni projekti s investitorima koji su pak imali korijenje u mojim glazbenim sferama. Recimo, kontaktirao me pater Ivica Jagodić iz Vukovara, on je potpuno obnovio glavnu vukovarsku crkvu. Pater Jagodić je pretvorio dio samostana u veliki muzej, koji je također dizajnirao jedan od poznatijih arhitekata u Hrvatskoj, Goran Rako. Kod arhitekta Raka sam radila kao praktikant tri mjeseca u Zagrebu.
Pater Jagodić me kontaktirao i pitao hoću li možda nešto dizajnirati. Kada je radio nekakve intervencije u prostoru znao bi me ispitivati što je arhitektura, a što produkt dizajn. Također mi je pokazivao dizajn i tražio moje mišljenje. Zbog svega toga bih rekla da su tako krenuli moji prvi samostalni projekti.
Za samostan sam izradila svijećnjak koji je u glavnom atriju na početku crkve i muzeja. Nakon tog svijećnjaka sam izradila interijer i produkt dizajn polica, također za taj muzej. Taj prostor je bio suvenirnica i shop za ulaznice muzeja, tako da je to bio jedan projekt interijera.
Net.hr: Što Vas je potaklo da odlučite okušati sreću u inozemstvu? Jesu li fakulteti u Hrvatskoj imali taj utjecaj na Vas? Koja je razlika u poslu arhitekata u Hrvatskoj naspram rada u inozemstvu?
Mađaroš: Nemam osjećaj da je mene fakultet potaknuo da se ja odlučim na ovaj pothvat, to je bilo čisto iz nekakvih mojih ambicija i snova. Nije to bilo generirano nekom osobom. Znala sam kakva je situacija kod nas, da su ljudi nezadovoljni, da praktički ne rade arhitekturu, a ja sam htjela raditi dobar dizajn I nešto što je malo značajnije ljudima te sam se zbog toga odlučila na taj korak.
Nakon studiranja u Zagrebu sam se htjela okušati u internacionalnim vodama i raditi za jedan veliki studio koji je kreativan, koji doprinosi svijetu, gdje arhitektura nije dosadna. Nažalost, čula sam od svih mojih kolega koji su se zaposlili nakon studiranja da u Hrvatskoj rade više birokratskih i tehničkih stvari koje jedan kreativan dizajner po mom mišljenju ne bi trebao raditi.
Ja sebe ne vidim kao nekog tehničkog arhitekta, već više kao kreativca koji može dizajnirati i arhitekturu i interijer, produkt dizajn, grafički dizajn, a zašto ne i modu. Dakle, nešto što je aplicirano na sva kreativna polja, a to se ne njeguje u našim uredima u tolikoj mjeri. Tako da sam se onda odlučila prijaviti na nekolicinu firmi, neke unutar polja arhitekture, neke izvan.
Htjela sam se zaposliti kao praktikant u jednoj velikoj kompaniji. Recimo, prijavila sam se za kompaniju iz filmske industrije, Universal Studios iz Floride, koji su me isto bili zvali na intervju, no bila sam već primljena kod Bjarke Ingels Group u Danskoj, u jednu od vodećih firmi arhitekture u svijetu. Ondje sam zapravo jako brzo završila. Kroz dva tjedna sam imala intervju i sve sam birokratske stvari riješila unutar vrlo kratkog vremena. To je bilo vrlo uzbudljivo, moj proces dolaska u Kopenhagen.
Net.hr: Nakon praktikantskog posla u zagrebačkom uredu Radionice Arhitekture ste počeli raditi u danskoj vodećoj arhitektonskoj firmi. Koje ste dosad pozicije prošli u toj firmi?
Mađaroš: Počela sam kao praktikant, a nakon pozicije praktikanta su me unaprijedili u junior arhitekta budući da sam već imala diplomu bakalara. Znali su da trebam napustiti firmu na dva mjeseca zbog diplome pa su mi nakon pozicije junior arhitekta već tada ponudili da s njima potpišem ugovor za arhitekta. Tako da je moj boravak u Danskoj i rad za tu firmu tekao vrlo glatko. Rad u toj firmi u Danskoj je doprinio mom razvoju kao arhitekta i kao kreativne osobe. U BIG-u radim uglavnom na natječajima kao arhitekt. Natječaji su malo intenzivniji projekti, ali su zato vrlo kreativni. Trenutno sam postala i recruiter za nove praktikante koji dolaze u firmu te ih podučavam o određenim stvarima i softverima unutar firme. Vidim da u firmi cijene moj trud i rad te mislim da ću još neko vrijeme "putovati" s ovim ljudima.
Net.hr: Na kojim ste projektima sve radili, a koji su još u nastajanju?
Mađaroš: Dosta je projekata na kojima radimo još uvijek tajno, tako da o njima ne smijem pričati. Radila sam na projektu jednog trga u danskom gradu Esbjergu koji se realizirao. To je zapravo jedan trg ispred glazbene dvorane i muzeja, koja je više krajobrazna arhitektura, nego arhitektura, ali je i dalje jedno izrealizirano iskustvo i projekt za mene. Nakon toga sam radila za veliki natječaj za Shenzhen Opera House u Kini. To je jedan od najgledanijih projekata naše firme na društvenim mrežama za koji mnogi visoko cijenjeni arhitekti u svijetu misle da je jedan od najboljih projekata firme BIG.
Net.hr: Pričajte nam o Vašoj poveznici s vukovarskim projektom hotel Dunav? Zašto ste se odlučili na projekt u Vašem gradu?
Mađaroš: Za diplomski rad sam se odlučila na projekt hotel Dunav u Vukovaru. Taj projekt se sastojao od projekta hotela Dunav plus kongresni centar uz hotel Dunav, koji zapravo dizajnira cijeli prostor uz obalu Dunava. Vukovarskom gradonačelniku sam bila prezentirala svoj projekt, koji je dobro prošao. Bilo mi je logično posljednji rad unutar edukacije koju sam obavila unutar Hrvatske raditi u svom gradu.
Po najavi je hotel Dunav trebao postati najveći toranj u Hrvatskoj te sam iz tog razloga odlučila raditi diplomski rad na tu temu. Nisam ni sa kime surađivala, sama sam radila taj projekt kako bih pokazala i prezentirala gradonačelniku, ali i ljudima da ne moramo imati nekakva neviđena čuda koja ne pripadaju prostoru, već da arhitektura treba cijeniti kontekst i grad u kojem je. Sama sam radila istraživanje, projekt i cijeli dizajn te sam onda to prezentirala kao završni rad na fakultetu. Kasnije me pater za kojeg sam radila interijere i produkt dizajn povezao s gradonačelnikom te s obzirom da gradonačelnik želi taj visoki toranj, mi smo njemu htjeli pokazati jedan malo drugačiji pristup, malo senzibilniji pristup arhitekture nekom mjestu. Gradonačelnik je rekao da je zanimljivo, ali se ništa dalje nije odvilo.
Toranj od Švicaraca nije prošao jer konzervatori nisu dali, a ja sam isto tako razgovarala s konzervatorskim uredom u kojem rade arhitekti koji se inače brinu da se ne rade nebuloze u prostoru. Zato su oni stavili zabranu diranja hotela Dunav, staroga hotela. Kada sam s njima razgovarala, rekli su da nema problema srušiti stari i izgraditi novi, samo što je sad zabrana da Švicarci ne izgrade toranj. Tako da je taj moj pothvat bio da se pokaže ljudima i prezentira nešto drugačije, da ne moramo raditi čudovišta, nego nešto što ima smisla.
Net.hr: Pronalazite li se i zanima li Vas još koje polje izuzev arhitekture?
Mađaroš: Zanimam se dosta i za nakit. Moj dečko je dizajner nakita, tako da polako ulazim i u tu priču, možda nekakav produkt dizajn. Vjerojatno ću iskušati još kakva kreativna polja.
Net.hr: Kako izgleda jedan Vaš radni dan u uredu s kolegama te kako teče dizajn? Što je sve potrebno napraviti da dođete do kvalitetnog rješenja i dizajna?
Mađaroš: Ovaj ured sam odabrala zato što su dosta bliski mom pristupu arhitekturi i dizajnu. Recimo, uvijek kada dobijemo neki projekt, uvijek radimo u timovima. Najčešće projekt krećemo s istraživanjem. Istražimo mjesto, okolicu, ljude, klijenta, jednostavno želimo upoznati realnu situaciju i mjesto. Mislimo da ideje dizajna i kreativnost proizlaze iz prave i realne situacije. S tim istraživanjem saznajemo koji su problemi u prostoru te što bi mi trebali nadodati kao jednu dodanu vrijednost, a zatim krećemo s idejama. Ono što mi s našom arhitekturom želimo ponuditi su nove prilike ljudima da koriste prostore na novi način i da im nova arhitektura da neku dodanu vrijednost, ne samo što se tiče funkcioniranja zgrade, već i samog života u gradu. Dakle, to je naš nekakav ideal i moj temelj dizajniranja arhitekture.
Tijekom projekta, kad se skiciraju prve ideje, a uvijek je više ideja, onda se u 3D-u izrađuju modeli. Time ispitujemo, npr. nešto 12, a nešto 15 metara te onda iz nekakve velike apstraktne slike, od ideje i koncepta zapravo sve više i više krećemo gledati specifične stvari kao što su fasada i materijali. Zatim crtamo tlocrte koji su vrlo specifični. Ono što je bitno je to da se sve radi u timu i uvijek se vrlo otvoreno razgovara i diskutira te je svako mišljenje i više nego dobrodošlo. Hijerarhija u mojoj firmi je izrazito ravna. Ako želiš da se tvoje mišljenje čuje, čut će se. Upravo zbog toga odnos svih nas u firmi rezultira jedno vrlo dobrom arhitekturom jer više umova radi na tome.
Net.hr: Kako pronalazite inspiraciju? Što Vas sve može inspirirati i ima utjecaj na Vas za nove projekte?
Mađaroš: Što se tiče inspiracija, kad god razmišljam o ideji ili nekakvom potezu unutar arhitekture, to nikada nije u smislu da sam vidjela nešto na Pinterestu pa ću to kopirati na svoju arhitekturu. Nekako su uvijek te ideje, sinteze razmišljanja o problemima koji postoje u prostoru te o potencijalima koji postoje u prostoru. Onda se razmišljanje veže da na kreativan način pokušam, s tim svojim kreativnim potezom, riješiti problem i ostvariti potencijal u prostoru. Ono što me svakodnevno inspirira su glazba i moda, a što se tiče grafičkog dizajna, crtići kao što su Simpsoni, veliki dizajneri kao Virgil Abloh, Alessandro Michele, Demna Gvasalia iz Balenciage i drugi. Moda ima jako veliki utjecaj na mene. Filmovi me također inspiriraju pa i određene scene, kada u kadriranju pokazuju što je važno, a što nije te boje. Nekako sve te kreativne stvari iz kreativih industrija imaju učinak na mene da me inspiriraju na nešto, ali nikad ne uzimam nešto što me inspiriralo kao doslovno da to uzmem i kopiram na svoj projekt. Uvijek to bude kao inspiracija za nekakvu daljnju ideju.
