Seusovo blago je četrnaest komada raskošno ukrašenog srebrnog stolnog posuđa iz antičkoga doba nazvanoga po rimskom patriciju Seusu, čija se posveta nalazi u srednjem medaljonu jedne od posuda. Pretpostavlja se da je on blago, bježeći iz Rima, negdje zakopao, ali nije sigurno gdje. O tome su se sporile Hrvatska, Mađarska i Libanon.
Priča o Seusovom blagu počela je 90-ih godina prošlog stoljeća, a na njegovo postojanje pozornost je skrenula prodaja jednog komada iz zbirke koji su dvojica preprodavatelja iz Beča 1980. ponudili na prodaju londonskoj aukcijskoj kući Sotheby. Ostali su komadi došli do tržišta, a vjeruje se da je cijelu zbirku otkupio Spencer Compton, 7. markiz od Northamptona.
Čije je?
Kada je blago ponuđeno na prodaju muzejima otkriveno je da je dokumentacija o njegovu podrijetlu krivotvorina što je otežalo prodaju. Pravo na blago polagale su Hrvatska, Mađarska i Libanon. U New Yorku je održan sudski proces koji je na kraju završio povoljno za lorda. Zaključeno je kako lord Northampton nije znao da je riječ o krivotvorenom dokumentu te da je kupio Seusovo blago "u dobroj volji" dok dokazi Hrvatske i Mađarske o podrijetlu blaga nisu bili dovoljno čvrsti.
Pitanja mjesta, arheološkog nalazišta i provenijencije nalaza nisu riješena. Hrvatska je strana tvrdila da je blago pronađeno u okolici Barbarige u Istri, a Mađari da je s područja Balatona jer na jednoj od posuda piše Pelso što je drevno ime za Balaton.
U ožujku 2014. mađarski mediji objavili su da je polovina od 14 srebrnih posuda "vraćena" Mađarskoj, a premijer Viktor Orban rekao je da je na "povrat obiteljske srebrnine" Mađarska potrošila 15 milijuna eura.
