Koliko je zapravo utemeljena urbana legenda o žoharima kao jedinim bićima sposobnima preživjeti nuklearnu apokalipsu?
Ti su kukci, naime, jedni od rijetkih stvorenja koji mogu preživjeti obezglavljeni. Većinu bića ubije gubitak krvi, nedostatak kontrole nad otkucajima srca i plućima ili pak glad, no ne i žohare.
Oni mogu živjeti nekoliko tjedana nakon dekapitacije, što su znanstvenici dokazali više puta, piše IFLScience. Dekapitaciju preživljavaju zgrušavanjem krvi na vratu. Dišu kroz male rupe u tijelima koje se nazivaju spiralama koje mozak ne kontrolira. Budući da su hladnokrvni, treba im manje hrane od toplokrvnih stvorenja poput ljudi pa mogu i tjednima živjeti od obroka koji su konzumirali prije nego što su ostali bez glave.
Žohari imaju nakupine živčanog tkiva, tzv. ganglije, po cijelom tijelu, zbog čega su i dalje sposobni reagirati na podražaj. Uznemirujuće je što se bez glave mogu kretati i uspraviti se.
U isto vrijeme, njihova glava može nastaviti živjeti bez ostatka tijela satima nakon razdvajanja. Kada joj se daju hranjivi sastojci, može još duže opstati, no naravno, nedostaju im povratne informacije iz ostatka tijela.
Shutterstock
"Neuspješno smo ih pokušali naučiti da im nedostaju dijelovi tijela", objasnio je neuroznanstvenik i stručnjak za člankonošce Nick Strausfeld.
Ipak nisu najotporniji
Dakle, nesumnjivo se radi o izdržljivim bićima, no mogu li preživjeti i nuklearnu eksploziju, odnosno zračenje koje bi uslijedilo?
Najkraći odgovor na ovo pitanje bio bi - da, donekle. Naime, žohari su pronađeni među ruševinama nakon što su nuklearne bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine, iako treba imati na umu da su i ljudi pronađeni živi, no mnogi su nakon toga umrli od zračenja. Međutim, nitko nije pratio zdravlje žohara nakon njihovog preživljavanja.
No, znanstvenici su testirali njihovu otpornost na zračenje prije i nakon tih nuklearnih eksplozija.
Mythbusteri su tijekom mjesec dana izlagali različite skupine žohara, vinskih mušica i kukaca brašnara dozi od tisuću rada (jedinica apsorbirane doze zračenja), 10.000 rada i 100.000 rada. Samo 10 posto žohara iz grupe izložene radijaciji od 10.000 rada preživjelo je, što je 10 puta više od smrtne doze za ljude. Ipak, nijedan nije preživio izlaganje zračenju od 100.000 rada.
No, tu dozu su preživjeli kukci brašnari. Deset posto ih je preživjelo 100.000 rada, čime su se pokazali puno žilaviji od prijatelja žohara.
Ono što eksperiment nije razmotrio jest mogu li ozračeni žohari ili brašnari stvoriti održivo potomstvo. Možda bi kukci preživjeli eksploziju i zračenje, ali ne bi mogli produžiti vrstu dovoljno dugo da se nose s problemom koji je izbrisao cijeli prehrambeni lanac.
"Postoje neki dokazi da su žohari poprilično otporni na gama zrake, iako nisu najotporniji od svih kukaca. Neki mravi, posebno oni koji izrađuju gnijezda duboko u zemlji, vjerojatnije će preživjeti apokalipsu", izjavio je evolucijski biolog Mark Elgar.
U konačnici izgleda kako žohari ipak neće zagospodariti Zemljom nakon nuklearne katastrofe.
