Žuti lišaj često raste na zidovima, kamenju, stablima i trulim granama na tlu. Ljuskasta steljka može biti od žute do narančaste boje zbog pigmenta parietina kojeg izlučuje gljiva. Osim gljive mješinarke koja lišaj opskrbljuje vodom i mineralima u sastavu lišaja je i zelena alga. Alga u ovoj zajednici ima zadaću produkcije organskih tvari fotosintezom.
Na osunčanim staništima steljka je deblja u odnosu na one koje su na sjenovitim. Gljiva je tada razvijenija u zajednici jer štiti algu od prejakog svijetla. Kao i svi drugi tako i žuti lišaj raste vrlo sporo. Žuti lišaj može podnijeti dugo razdoblje suše. Od suše se vrlo brzo oporavlja čim upije vodu. Steljku ili talus žutog lišaja ne prekriva voštana kutikula za zaštitu od isušivanja i sprječavanje izmjene plinova. Stoga je vrlo osjetljiv na plinove iz atmosfere kao i svi ostali lišaji.
Onečišćenjem atmosfere u velikim industrijskim središtima nestaju lišaji. Žuti lišaj na nekom prostoru pouzdani je pokazatelj čistoće zraka.
