Vidljiva svjetlost je elektromagnetsko zračenje
koje je vidljivo ljudskom oku, a ljudsko oko u prosjeku može
vidjeti svjetlost s valnom duljinom u rasponu od 380 do 780
nm.
Ljudsko oko tu svjetlost razlikuje kao boje, od ljubičaste s
najmanjom do crvene s najvećom valnom duljinom.
Svjetlost u širem smislu uključuje i ultraljubičasto i
infracrveno zračenje.
Svjetlost se očituje ili kao val ili kao “čestica”, foton.
Svjetlo koje mi detektiramo s našim očima je samo jedan dio od
vrsta svjetala koje postoje. U stvari, elektromagnetski spektar
obuhvaća širok raspon svjetlosnih valova, od radio valova na
najnižoj frekvenciji do gama zraka u svojoj najvišoj frekvenciji.
Negdje u sredini je vidljiva svjetlost, koja je i sama u sendviču
između nižih frekvencija infracrvenih zraka i visokih frekvencija
ultraljubičastog zračenja.
Do spoznaje da se vidljiva svjetlost sastoji od
boja došao je Isaac Newton prilikom korištenja prizme da bi
stvorio dugu od zrake bijelog svjetla. Prizma može savijati
vidljivu svjetlost, što uzrokuje da se boje prelamaju pod malo
drugačijim kutem, ovisno o valnoj duljini boje. Crvena ima
najveću valnu duljinu, oko 650 nanometara, a ljubičasta ima
najkraću valnu duljinu, oko 400 nanometara.
Vidljiva ili bijela svjetlost, smjesa je svjetlosti svih boja koja se, pomoću staklene prizme, može rastaviti na sastavne boje - spektar vidljive svjetlosti, a svaka boja odgovara određenom području valnih duljina:
boja valna duljina / nm
ljubičasta 400 - 450
plava 450 - 500
zelena 500 - 570
žuta 570 - 590
narančasta 590 - 620
crvena 620 - 760
