Vidljiva svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku, a ljudsko oko u prosjeku može vidjeti svjetlost s valnom duljinom u rasponu od 380 do 780 nm. Ljudsko oko tu svjetlost razlikuje kao boje, od ljubičaste s najmanjom do crvene s najvećom valnom duljinom. Svjetlost u širem smislu uključuje i ultraljubičasto i infracrveno zračenje. Svjetlost se očituje ili kao val ili kao “čestica”, foton. 

Svjetlo koje mi detektiramo s našim očima je samo jedan dio od vrsta svjetala koje postoje. U stvari, elektromagnetski spektar obuhvaća širok raspon svjetlosnih valova, od radio valova na najnižoj frekvenciji do gama zraka u svojoj najvišoj frekvenciji. Negdje u sredini je vidljiva svjetlost, koja je i sama u sendviču između nižih frekvencija infracrvenih zraka i visokih frekvencija ultraljubičastog zračenja. Do spoznaje da se vidljiva svjetlost sastoji od boja došao je Isaac Newton prilikom korištenja prizme da bi stvorio dugu od zrake bijelog svjetla. Prizma može savijati vidljivu svjetlost, što uzrokuje da se boje prelamaju pod malo drugačijim kutem, ovisno o valnoj duljini boje. Crvena ima najveću valnu duljinu, oko 650 nanometara, a ljubičasta ima najkraću valnu duljinu, oko 400 nanometara.

Vidljiva ili bijela svjetlost, smjesa je svjetlosti svih boja koja se, pomoću staklene prizme, može rastaviti na sastavne boje - spektar vidljive svjetlosti, a svaka boja odgovara određenom području valnih duljina:

boja            valna duljina / nm

ljubičasta       400 - 450

plava              450 - 500

zelena            500 - 570

žuta                570 - 590

narančasta     590 - 620

crvena            620 - 760