Cerovačke pećine otkrivene su tijekom izgradnje
Ličke pruge 1924. godine, a otkrio ih je graditelj pruge Nikola
Turkalj. Za turiste je uređeno oko prvih 700 metara Gornje i
Donje pećine.
Sam naziv Cerovačke pećine dolazi po istoimenoj
željezničkoj postaji, Cerovac. Dužina pećina iznosi
3.800 m, a čitavog sustava 4 kilometra. Gornja pećina duga je
1200 m, a Donja 2400 m. Između njih nalazi se znatno manja,
Srednja pećina.
Ovo mjesto je ujedno i jedno od najvećih nalazišta pećinskog
medvjeda u Hrvatskoj te je moguće i danas vidjeti njegove tragove
"brušenja" na stijenama.
Tu se nalaze i fosilne ljudske kosti i brončana sjekira, a
pronađena je i ljudska kost koja je vjerojatno pripadala
negdašnjem "lovcu na špiljske medvjede" koji je tu obitavao prije
otprilike 20 tisuća godina.
Cerovačke pećine skrivaju i nalazišta pretpovijesne
keramike koje pripadaju ilirsko – keltskoj
kulturi.
Temperatura zraka u pećinama je između 5 i 8 stupnjeva te se
stoga preporučuje toplija odjeća kao i pokrivalo za glavu i
udobne cipele.
Cerovačke pećine zaštićene su 1961. godine kao
posebni geomorfološki rezervat i moguće ih je posjetiti u
razdoblju od travnja od studenog uz prethodnu najavu ali i u
zimskom periodu ako se radi o većoj grupi.
