Znakovni jezik se odvija u vizualno-spacijalnom modalitetu, dok se govorni jezik odvija u auditivnom kanalu komunikacije. U govornom jeziku koristimo govorne organe, dok u znakovnom koristimo ruke, gornji dio tijela, glavu i lice. 

Postoji više vrsta znakovnih jezika, većina naroda posjeduje svoj znakovni jezik. Prirodni znakovni jezici su autonomni od govornog jezika nekog naroda/područja. Do danas je priznato ukupno 130 (prirodnih) znakovnih jezika, poput hrvatskog znakovnog jezika, britanskog znakovnog jezika itd. Kroz povijest, sastavnice znakovnih jezika nisu se uočavale stoga se znakovni jezici nisu smatrali pravim jezicima. No, brojna istraživanja su opovrgnula taj stav te su sve sastavnice (fonologija, morfologija, pragmatika, semantika i sintaksa) znakovnog jezika danas prepoznate. Osim toga, hrvatski znakovni jezik je zakonski priznat kao izvorni jezik gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj od kolovoza 2015. godine. 

Osim znakovnog jezika, gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe koriste se i sljedećim oblicima komunikacije: ručnom abecedom, simultanom znakovno-govornom komunikacijom, titlovanjem, pisanjem po dlanu i tehničkim pomagalima. 

U nastavku vam donosimo savjete kako komunicirati s osobama oštećena sluha: