U priobalnom području zimska kamelija je uobičajeni cvijet na otvorenom, dok se na kontinentu uglavnom sadi u cvjetne posude.  Najpoznatija zimska kamelija je Camelia japonica, a cvijet može biti bijeli, crveni, ružičasti ili prošarani. 

U njegovom središtu nalazi se vijenac gustih prašnika.

Zimska kamelija sporo raste, a može se uzgajati i kao manje grmoliko stablo. Dobro podnosi temperature od 5 do 10 Celzijevih stupnjeva.  Na kontinentu zimi unose se u zatvorene prostore, no oni ne smiju biti grijani. Ako je zimska kamelija posađena na otvorenom, najbolje mjesto joj je ispod nekog crnogoričnog stabla od čijih će iglica tlo biti kiselije, a baš takvo odgovara kamelijama.

Zimska kamelija se zalijeva umjereno, a lišće se može i špricati. Sjajni kožasti listovi, ušiljeni na vrhu, pridonose ljepoti kamelija. Cvjetaju u rano proljeće, a cvjetovi traju svega nekoliko dana. Ponekad kamelije mogu cvjetati i u ljeto. Zimska kamelija presađuje se prema klasičnim pravilima, u posudu koja je za samo jedan broj veća od one u kojoj su rasle. Za bolju cvatnju treba prihranjivati dodajući kalij i fosfor.