U priobalnom području zimska kamelija je uobičajeni cvijet na
otvorenom, dok se na kontinentu uglavnom sadi u cvjetne
posude.
Najpoznatija zimska kamelija je Camelia
japonica, a cvijet može biti bijeli, crveni, ružičasti
ili prošarani.
U njegovom središtu nalazi se vijenac gustih prašnika.
Zimska kamelija sporo raste, a može se uzgajati
i kao manje grmoliko stablo. Dobro podnosi temperature od 5 do 10
Celzijevih stupnjeva.
Na kontinentu zimi unose se u zatvorene prostore, no oni ne smiju
biti grijani. Ako je zimska kamelija posađena na otvorenom,
najbolje mjesto joj je ispod nekog crnogoričnog stabla od čijih
će iglica tlo biti kiselije, a baš takvo odgovara kamelijama.
Zimska kamelija se zalijeva umjereno, a lišće se
može i špricati. Sjajni kožasti listovi, ušiljeni na vrhu,
pridonose ljepoti kamelija. Cvjetaju u rano proljeće, a cvjetovi
traju svega nekoliko dana. Ponekad kamelije mogu cvjetati i u
ljeto.
Zimska kamelija presađuje se prema klasičnim pravilima, u posudu
koja je za samo jedan broj veća od one u kojoj su rasle. Za bolju
cvatnju treba prihranjivati dodajući kalij i fosfor.
