Zaštićene gljive u Hrvatskoj:
Gljive ugrožavaju degradacija, fragmentacija i nestajanje (uništavanje) staništa, onečišćavanje okoliš, klimatske promjene te neodgovarajuće ili prekomjerno sakupljanje plodišta jestivih gljiva.
Bez svojih plodišta, većina jestivih gljiva ne može se ni razmnožavati, ni rasprostirati. Kada bismo s nekog područja redovito uklanjali sva nastala plodišta prije nego sazriju, onemogućili bismo razvoj sljedećih generacija. Zato preintenzivno sakupljanje gljiva (tj. njihovih plodišta) može znatno smanjiti šansu vrste za ostavljanjem potomstva. Posebno su ugrožene rijetke i osjetljive vrste.
Sakupljanjem premladih plodišta koja nisu ni počela ispuštati zrele spore ne dajemo im priliku da barem djelomično obave svoju funkciju. Također, sakupljanjem starih plodišta, koja nisu više ukusna, onemo-gućavamo da veliki broj spora ostane u tlu njihovim raspadanjem.
Zaštita gljiva u Hrvatskoj uređena je Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13), Pravilnikom o zaštiti gljiva (Narodne novine br. 34/02) koji regulira sakupljanje, otkup i stavljanje u promet samoniklih gljiva, te Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (Narodne novine br. 99/09) kojim se proglašavaju strogo zaštićene vrste životinja, biljaka i gljiva.
Strogo zaštićene gljive u Hrvatskoj uopće se ne smiju dirati. U Hrvatskoj je strogo zaštićeno 314 vrsta gljiva. Većina je zaštićena zbog toga što su vrlo rijetke ili žive na ugroženim staništima. Njihov status strogo zaštićenih vrsta element je za vrednovanje staništa i lokaliteta na kojima žive, kao i za njihovu eventualnu buduću zaštitu.
Dvadesetak vrsta zaštićeno je kako bi bile pošteđene sakupljanja za jelo, od kojih je desetak vrsta gljivarski popularno. To su osjetljive vrste (rijetke su ili nisu česte) izložene iznimno velikom pritisku sakupljanjem njihovih plodišta.
Propisi o zaštiti gljiva kažu da je u redu koristiti gljive iz prirode za hranu (osim strogo zaštićene gljive u Hrvatskoj), ali s mjerom i uz uvažavanje potreba prirode.
