Postoji između 105 i 120 vrsta borova, a neke od najpoznatijih vrsta borova su bijeli bor, alepski bor, smolasti bor, žuti bor, munika i limba.
Bijeli bor je vrsta bora koja naraste do 40 metara visine, a deblo mu može biti široko do 1 metra. Ova vrsta bora rasprostranjena je na području većeg dijela sjeverne Azije i Europe, a uzgaja se kao ukrasno stablo. Bijeli bor živi od 150-300 godina, a zabilježeni primjerci na području Norveške i Švedske stariji su od 700 godina.
Vrsta bora koja naraste do 20 metara visine je alepski bor. Njega krasi zakrivljeno deblo i nepravilna krošnja, a rasprostranjen je na području Sredozemlja. Alepski bor kod nas raste u Dalmaciji, živi 150-200 godina, a otporan je na jake vjetrove.
Smolasti bor je vrsta bora prirodno rasprostranjena u Sjevernoj Americi, a živi do 200 godina. Ova vrsta bora otporna je na niske temperature i dobro podnosi zemlju slabe kvalitete.
Munika je vrsta bora koja naraste do 30 metara i ima ravno deblo promjera 1 metara. Može se pronaći na planinskim područjima Južne i Jugoistočne Europe. Stabla munike otporna su na temperature do -45 stupnjeva. Najstariji primjerak ove vrste bora zabilježen je u nacionalnom parku Pollino u južnoj Italiji i star je preko 900 godina.
Žuti bor je crnogorična vrsta bora čije deblo ima promjer 4 metra i može narasti do 75 metara visine. Rasprostranjen je na području od Kanade do Meksika, a u Europi se ova vrsta bora uzgaja od 19. stoljeća kao ukrasna vrsta bora u parkovima i perivojima. Žuti bor može živjeti do 400 godina.
Limba je vrsta bora koja ima piramidalnu krošnju i naraste do 25 metara visine. Ovu vrstu bora nalazimo na planinskim i pretplaninskim područjima Alpa i Karpata. Zbog sporog rasta limba živi više od 300 godina, a libma vrsta bora je otporna na temperature zraka do čak -50 stupnjeva.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!