Vrba iva (lat. Salix caprea) je bjelogorična listopadna vrsta drveća iz porodice vrba (lat. Salicaceae). Jedna je od vjesnika proljeća. U narodu se rese zovu "cice mace".
Krhka vrba iva ima gole listove bez dlaka.
Raste kao grm ili manje drvo I nalazimo je u nizinskim šumama Europe, jugozapadne i srednje Azije. U Hrvatskoj je vrba iva autohtona vrsta. Široko je rasprostranjena i ne prijeti joj opasnost od izumiranja.
Nalazimo je na vlažnim staništima uz obale rijeka i jezera iako može rasti i na manje vlažnim staništima, gdje ima odgovarajuć sastav tla.
Vrba iva cvate tijekom prvih 10 do 15 dana ožujka.
Kora joj je debla zelenkasta i dugo vremena glatka. Pupovi su debeli i sjajno smeđi. Izbojci su debeli, u početku sivo dlakavi. Lišće je široko jajoliko ili eliptično, 6-10 cm dugo i 3-6 cm široko, odozdo bjelkasto-pustenasto, s 6-10 postranih žila. Vrh lista često je spiralno usukan. Listovi su bubrežasti i nazubljeni, kraći su od peteljke. Cvate prije listanja. Ima velike debele rese dužine i do 4cm.
Cvjetni priperci su joj raznobojni, crnkasti na vrhovima.
U muškom cvijetu su 2 prašnika. Oprašuje se kukcima.
Razmnožava se sjemenom ili vegetativno.
Vrbu ivu su u biblijsko vrijeme označavali kao stablo slavlja. Tako se u sjevernim krajevima, gdje nema maslinovih ili palminih grančica, na Cvjetnicu, grane vrbe ive nose se na posvećenje u crkvu.
Drvo joj je meko i žute boje. Za razliku od većine vrba, krhke grančice vrbe ive koristile su se za izradu košara pa čak i za tradicionalne košnice.
U proljeće se sakuplja kora vrbe ive, tanka kora koja se guli, a upotrebljava se kod groznice i za smirenje bolova. Također pospješuje znojenje i mokrenje pa tako i čisti organizam od nečistoća. Pomaže kod reume i gihta.
Pčele je rado posjećuju jer je vrlo medonosna biljka.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!