Osim običnog smilja, u fitoterapiji se puno koristi upravo ova, srodna mu vrsta - pješčarsko smilje (helichrysum arenarium).  Neki ga autori hvale više kao ljekovitu vrsta i od poznatijeg smilja (helichrysum italicum).

Biljka pješčarsko smilje  nije samo ukrasna biljka divnog mirisa, ona je također cvijet koji se sve češće koristi i medicinske svrhe, a gdje je stanište na kojem uspijeva pješčarsko smilje?

Pješčarsko smilje (smilje žuto, lat. Helichrysum arenarium) je mediteranska biljka iz porodice glavočika koja raste na sunčanim kamenjarima a cvjeta od lipnja do srpnja. Smilje sadrži gorke tvari, flavonoide, eterično ulje. Potiče izlučivanje želučanog soka i žuči, djeluje protuupalno. Pomaže kod nadutosti, bolest jetre i žučnog mjehura. Za inhaliranje kod tegoba u dišnim putevima. Raste na pijesku, uz obalu mora, općenito u Dalmaciji, u kamenjarima i pukotinama stijena uz puno sunčeve svjetlosti. Prirodno mu je stanište smilja je Mediteran, južna Europa.  Pješčano smilje raste samoniklo na području južne Europe. Staništa smilja možemo pronaći na većem dijelu dalmatinske obale i Sredozemnog mora, a cvate od svibnja do srpnja. Smilje ne podnosi hladne temperature zato mu stanište smilja uvijek na toplom mjestu.

U Hrvatskoj su raširene tek dvije vrste smilja, a to su primorsko smilje i pješčarsko smilje.

Ovaj prekrasni mediteranski cvijet karakterističan je po tome što može narasti do 80 centimetara visine. Listovi smilja su izduženi te su, baš kao i stabljika, obrasli sitnim dlačicama.