Stilska izražajna sredstva pomažu književniku da izgradi neki svoj stil u pjesmama pomoću kojeg će biti prepoznatljiv nama čitateljima. Njima se književnik slikovito izražava kako bi svoj doživljaj što bolje prenio čitatelju. Ona se mogu podijeliti u četiri kategorije.
Figure misli – ovo stilsko izražajno sredstvo se odnosi na preneseno značenje riječi, postoji nekoliko figura:
antiteza − to je vrsta poredbe koja se temelji na suprotnosti
etimološka figura − ponavljanje istog korijena riječi
gradacija − označava postupno pojačavanje ili slabljenje
hiperbola − preuveličavanje
ironija − figura u kojoj se misli suprotno od onoga što se kaže
litota – slabljenje prvog izraza, ublažavanje i umanjivanje određenih dojmova i predodžbi, suprotna je hiperboli
oksimoron − predstavlja spajanje protuslovnih pojmova u novi pojam
paradoks − misao koja u sebi sadrži protuslovnost
poredba − uspoređivanje na temelju sličnosti
Figure dikcije ili glasovne (zvučne) figure – one stvaraju zvukovne efekte koji pojačavaju značenje riječi tako da se obogaćuje i pojačava intenzitet jezičnog izraza:
aliteracija − ponavljanje suglasnika u stihu
anadiploza − ponavljanje riječi s kraja jednoga na početku drugoga stiha
anafora − ponavljanje riječi na početku stihova
asonancija − ponavljanje samoglasnika u stihu
epifora − ponavljanje riječi na kraju stihova
onomatopeja − oponašanje zvukova iz prirode
simploka − ponavljanje riječi na početku i na kraju stihova
Sintaktičke figure ili figure konstrukcije – to su figure koje ostvaruju osobit poredak riječi u rečenici tako što se odstupa od gramatičkog rasporeda riječi:
asindeton − to je nizanje riječi bez gramatičkog povezivanja izostavljanjem veznika; koriste se zarezi
elipsa − definira se kao izostavljanje riječi iz rečenične cjeline pri čemu se smisao cjeline može shvatiti
inverzija − red riječi ili dijelova rečenice obrnut od gramatički pravilnog
polisindeton − nizanje veznika bez gramatičke potrebe
retoričko pitanje − pitanje na koje se ne zahtijeva odgovor
Figure riječi ili tropi – ova stilska izražajna sredstva nastaju promjenom osnovnog značenja riječi:
alegorija − metafora produžena na djelo u cjelini
epitet − ukrasni pridjev
eufemizam – ublažavanje, umjesto opasnih ili nepristojnih riječi koriste se blaži izrazi
metafora − skraćena poredba ili prijenos značenja s jedne riječi na drugu na temelju sličnosti
metonimija − prijenos značenja s jedne riječi na drugu prema nekim stvarnim odnosima
personifikacija − figura u kojoj se stvarima, životinjama i biljkama daju ljudske osobine
simbol − zamjenjivanje riječi, životne pojave ili pojma njihovom alegorijskom oznakom
sinegdoha − figura u kojoj se dio uzima kao zamjena za veću cjelinu
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
