Jasmin je grmolika biljka, ali i zimzelena biljka penjačica, iz porodice je maslina (Olivaecae) i roda jasmina (Jasminum), a bilježi oko 200 samoniklih vrsta. Svaka vrsta je posebna na svoj način, a za svaku od njih karakterističan je intenzivan i specifičan miris. Jedna od vrsta je i španjolski jasmin.
Španjolski jasmin osobit je zbog senzualnog
mirisa i grmolike krošnje koja se ovija uz razne vrtne
konstrukcije i zidove.
List je jednostavan, troprst ili igličast, u grupi po devet
plojki. Cvjetovi su jednostruki ili složeni, bijele boje, u
mladosti rozi. Cvate u proljeće i ljeto, a neki
varijeteti i zimi.
Voli sunčane položaje, ali podnosi i sjenu. U
vrtu i loncima poželjno ga je prihraniti u doba cvatnje, a ljeti
traži češće zaljevanje. Kako bi cvatnja bila što bogatija treba
ga u zimi redovno orezati.
Dok osnovna stabljika ne naraste do debljine prsta, na
temperaturama ispod 0°C potrebno ga je zaštititi omatanjem slamom
ili plastičnom folijom.
Ime potiče od arapsko-perzijske riječi Ysmin ili
Yzmin, što znači „bijeli cvijet“. U Europu
dospijeva u XVI stoljeću, nakon povratka portugalskog moreplovca
Vasca de Game iz Indije. Sto godina kasnije preplavljuje europske
vrtove.
Pripisuju mu mnoga ljekovita i afrodizijska
svojstva. Cvjetovi jasmina koriste se za proizvodnju
najcjenjenijih parfema i eteričnih ulja. Potječe iz porodice
maslina (Oleaceae), s više od 200 različitih vrsta. Uz
španjolski jasmin, zanimljiv je još i arapski
jasmin koji se najčešće koristi za dobivanje esencije jasmina.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
