Dinja je zanimljivo voće koje je ustvari povrće je pripada porodici Cucurbitaceae. Međutim, narod ju je prihvatio kao voćku, a ono najvažnije je njezin utjecaj na zdravlje i učinkovitost. Postoje razne vrste ovog finog ploda ukusnog mirisa, a dinja galija posebno se ističe.
Ova vrsta dinje jednostavna je za uzgoj i skladištenje, a vrlo dobro rađa u proljećima s nižim temperaturama. Plodovi dinje galije prepoznatljivi su po veličini i obliku, a žućkaste je boje. Meso je sočno i može ostati svježe do desetak dana te se ističe po zelenkastoj boji.
Upravo se dinja galija preporuča onima koji žele izgubiti koji kilu te dijabetičarima. Sadrži manje šećera od ostalih vrsti te visoki udio vode, a ne manjka arome i sočnosti zbog koje ju je lako ukomponirati u voćne salate. Razlikuje se od drugih dinja po ljutkasto slatkom okusu.
Uzgoj dinje
Dinja obično cvate na početku ljeta, a plodovi se beru u jesen. Dinja galija ima intenzivan miris, a plod teži do 1,5 kilograma. Njena šupljina je pounjena sjemenkama, a stablo dinje može doseći 2 metra.
Ova voćka odnosno povrće na prvom mjestu zahtjeva toplinu, a odgovara joj da temperature ne padaju ispod 15 stupnjeva celzijevih. Najučinkovitije raste na područjima gdje temperature doseže 20 do 28 stupnjeva, a vrlo je bitna i ispravna količina vlage.
Tlo mora varirati između 6 i 7,5 pH vrijednosti, a plodove je potrebno brati kada dinje dosegnu zrelost. Galija u plastenicima može roditi čak 3 puta u sezoni, a posebna je po bogatom urodu. Dinja galija zrela je kada dostigne prepoznatljivu aromu i boju, a ne kada se može lako odvojiti od drške kao mnoge druge dinje. Mora se skladištiti na temperaturi od 2 stupnja do maksimalno 5, a cijela se može čuvati 3 dana na sobnoj temperaturi.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
