Češnjak ili bijeli luk začinska je biljka koja je gotovo svakodnevno koristi u kulinarstvu. Naime, češnjak je odličan izvor vitamina B i C, selena, magnezija, kalija, kalcija i flavonoida. Zbog svojih velikih dobrobiti za zdravlje, mnogi ga sve više upotrebljavaju i u medicini. Smatra se da je porijeklom iz Azije, odakle se zatim proširio po cijelom svijetu. Njegova intenzivna aroma i jak miris razlog su zbog kojeg se uvijek upotrebljava se u vrlo malim količinama.
Razmnožavanje češnjaka
Češnjak se razmnožava češnjevima, a kod sadnje možemo koristiti kupljene sjemenske glavice ili glavice koje smo sačuvali od prethodne berbe. Možda je bolje odlučiti se za gotov kupovni sjemenski češnjak jer je on dodatno zaštićen od potencijalnih bolesti i štetnih nametnika.
Kako saditi?
Češnjak se sadi u redove razmaka 30 centimetara, a dubina sadnje iznosi od dva do pet centimetara. Vrijeme i točan način sadnje češnjaka ovisi o vrsti koju želimo posaditi. Naime, razlikujemo dvije glavne vrste češnjaka – proljetni i jesenski. Jesenski je namijenjen isključivo jesenskoj sadnji, točnije sadnji u listopadu i studenome, dok se proljetni češnjak slobodno može posaditi i u jesen i na proljeće.
Razlike između proljetnog i jesenskog češnjaka
Ono po čemu se ove dvije vrste razlikuju jest veličina češnjeva i vrijeme čuvanja nakon branja. Jesenski češnjak ima nešto krupnije češnjeve i nije pogodan za dugo vremensko čuvanje. Proljetni ima sitnije češnjeve, ali se može čuvati i do godinu dana. Važno je jedino da se od početka skladišti na dovoljno mračnom, hladnom i suhom mjestu.
Najbolja temperatura za uzgoj češnjaka je od 18 do 22 stupnja, a u razdoblju dozrijevanja temperatura bi morala biti nešto viša, barem 26 stupnjeva.
