Rubus tayberry je jagodasta voćna vrsta nastala
križanjem kupine i maline, 1979. godine u škotskom institutu za
istraživanje bilja. Kod nas se u većoj mjeri javlja tek sada, pa
hrvatski naziv još nema. Rubus tayberry se odlikuje izrazito
velikim plodovima i visokim prinosom. Plodovi su sočni, ugodnog,
slatkastog, lagano oporog i aromatičnog okusa.
(Rubus fruticosus x Rubus idaeus) je listopadna trajna biljka iz
porodice ogrozdovka (Grossulariaceae).
Plodovi su u skupinama od 5 do 7 plodova. Boja im varira od
purpurno crvene do tamnoljubičaste kada prezriju te laganog do
visokog sjaja. Srednje su tvrdi, duguljasto-koničnog oblika
Rubus tayberry je najpraktičnije je uzgojiti na žici kao
u vinogradu.
Izboji nisu samostalni (samostojeći), pa tako padaju već i pod težinom lišća. U doticaju s tlom odmah se ukorjenjuje. Zato biljke tayberry-ja vežemo u krug ili postavljamo armaturu sa sistemom 2 žice.
Rubus tayberry je vrlo pogodna vrsta za uzgoj na manjim
površinama ili u kućnim vrtovima jer je otporna na
bolesti, posebice na kasnu žutu hrđu, a i niskih zahtjeva za
brigom tijekom godine.
Nakon sadnje sadnicu treba prikratiti na dobar, kvalitetan pup na
25 - 30 cm visine kako bi ojačao korijen i time dugoročno
osigurali bolji rast, prinos i kvalitetu tayberryja.
Rubus tayberry rađa na prošlogodišnjim izbojima.
Stoga je rezidba vrlo jednostavna. Izboje koji rode
porežemo, a jednogodišnje koje rastu iz korijenovih izdanka po
potrebi rijedimo.
Nakon berbe mogu se izbaciti grane koje su rodile ove godine.
Vrlo je važno da ovogodišnji izboji ostanu jer su oni nosioci
roda iduće godine.
Nadamo se da vam je i ovaj mali savjet kako orezati Rubus
tayberry bio od koristi
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
