Rubus tayberry je jagodasta voćna vrsta nastala križanjem kupine i maline, 1979. godine u škotskom institutu za istraživanje bilja. Kod nas se u većoj mjeri javlja tek sada, pa hrvatski naziv još nema. Rubus tayberry se odlikuje izrazito velikim plodovima i visokim prinosom. Plodovi su sočni, ugodnog, slatkastog, lagano oporog i aromatičnog okusa. (Rubus fruticosus x Rubus idaeus) je listopadna trajna biljka iz porodice ogrozdovka (Grossulariaceae).  Plodovi su u skupinama od 5 do 7 plodova. Boja im varira od purpurno crvene do tamnoljubičaste kada prezriju te laganog do visokog sjaja. Srednje su tvrdi, duguljasto-koničnog oblika Rubus tayberry je najpraktičnije je uzgojiti na žici kao u vinogradu.

Izboji nisu samostalni (samostojeći), pa tako padaju već i pod težinom lišća. U doticaju s tlom odmah se ukorjenjuje. Zato biljke tayberry-ja vežemo u krug ili postavljamo armaturu sa sistemom 2 žice.

Rubus tayberry je vrlo pogodna vrsta za uzgoj na manjim površinama ili u kućnim vrtovima jer je otporna na bolesti, posebice na kasnu žutu hrđu, a i niskih zahtjeva za brigom tijekom godine.  Nakon sadnje sadnicu treba prikratiti na dobar, kvalitetan pup na 25 - 30 cm visine kako bi ojačao korijen i time dugoročno osigurali bolji rast, prinos i kvalitetu tayberryja.  Rubus tayberry rađa na prošlogodišnjim izbojima. Stoga je rezidba vrlo jednostavna.  Izboje koji rode porežemo, a jednogodišnje koje rastu iz korijenovih izdanka po potrebi rijedimo. Nakon berbe mogu se izbaciti grane koje su rodile ove godine. Vrlo je važno da ovogodišnji izboji ostanu jer su oni nosioci roda iduće godine.  Nadamo se da vam je i ovaj mali savjet kako orezati Rubus tayberry bio od koristi

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!