Ritmički instrumenti, odnosno udaraljke, u glazbenoj terminologiji označavaju skupinu glazbala koja daju zvuk udaranjem u kožu, metal ili drvo. Ritmički instrumenti se koriste u orkestru i drugim glazbenim sastavima da bi izveli razne efekte, akcente i prvenstveno da bi držali glazbeni ritam. U prošlosti udaraljke nisu imale značajno mjesto u orkestrima i inače u glazbi, ali danas, u modernom načinu sviranja, zauzimaju značajno mjesto i često se koriste u glazbenim sastavima.

Folklorna glazba Indije, Afrike, Kube, Brazila i dr. utjecala je na današnju pop-glazbu. Kako je glazba ovih zemalja izrazito ritmički orijentirana, tako se u i današnjoj pop-glazbi koriste njihovi ritmički obrasci i instrumenti, a poglavito udaraljke.

Iako nije pravilo, većina modernih setova udaraljki sastoji se uglavnom od tradicionalne afro-kubanske glazbe: konge, bongosi, timbalesi, cow-bell (zvono), maracas i dr.

Ritmički instrumenti dijele se na udaraljke sa određenom i neodređenom visinom tona.

Opnozvučne

Udarcem palice treperi zategnuta opna, odnosno membrana. Predstavnici su timpani i razne vrste bubnjeva.

Metalozvučne

Udarcem palice o metalne cijevi, šipke i pločice nastaje zvuk. Udaraljke sa određenom visinom tona su zvona, zvončići, čelesta, vibrafon a bez određene visine su triangl, gong, čineli (zvuk se dobiva udaranjem dva tanjurića – "piatti" jedan o drugi) i sl.

Drvozvučne

Zvuk, odnosno ton, nastaje udarom palice o drvene pločice, kutije, štapove i školjke. Predstavnici su klaves, drveni doboš, kastanjete, ksilofon, marimba, itd.