Ritam u pjesmi: Što se njime označava?

Ritam u pjesmi je uz melodiju primarni parametar glazbene strukture, a određuje odnose među zvukovima različita trajanja i jakosti. Skup svih ritamskih odrednica u određenoj skladbi, opusu, glazbenom stilu ili razdoblju naziva se ritmikom.

Za naglašavanje ritamske komponente u glazbi služi zasebni dio instrumentarija, udaraljke. Ritam se pokatkad pogrješno rabi za označivanje mjere (npr. tročetvrtinski ritam bečkoga valcera) ili tempa (npr. brzi ritam).

Dulje ponavljanje istoga ritamskog rasporeda određuje se mjerom i naziva čvrstim ritmom, dok se slobodnije nastupanje ritamskih obrazaca naziva slobodnim ritmom (npr. u gregorijanskom pjevanju i baroknom recitativu).

Općenito se smatra da je ritmička komponenta naglašenija u glazbenim kulturama jače obilježenima tradicijom pa zauzima izraženije mjesto u, npr. glazbama naroda Crne Afrike, američkih Indijanaca, Inuita (Eskima), nekih glazbenih kultura Azije (npr. u Arapa) i dr. Povijesno se važnost ritma u glazbi može pratiti od starih mezopotamskih kultura i Egipta, preko antičke Grčke, Rima i starohebrejske tradicije do europske srednjovjekovne glazbe.

Osim ritam u pjesmi, postoji i ritam vezan uz književnost kao prozodijsko obilježje jezika koje se odnosi na percipirane pravilnosti u pojavljivanju istaknutih (naglašenih) jezičnih elemenata u odnosu na neistaknute. Svi prirodni jezici sustavno koriste ritmičke varijacije.

Iako ima nekih univerzalnih zakonitosti u vezi s ritmom, kao i s prozodijom općenito, svaki jezik ima svoj karakterističan ritmički sustav. U ritmičkoj tipologiji razlikuju se dvije osnovne kategorije ritmičkih sustava: naglasni ritam i slogovni ritam.

Sada znate što je to ritam u pjesmi.