U licenciranju tvrtka, odnosno davatelj licence, prodaje pravo vlasništva, dok u franšizi darivatelj franšize dopušta korisnicima korištenje poslovnog modela ili marke za određenu namjeru. Nadalje, davatelj licence ima kontrolu nad korištenjem intelektualnog vlasništva, ali nema kontrolu nad poslovanjem korisnika licence, dok davatelj franšize ima značajnu kontrolu nad poslovanjem korisnika franšize. Registracija se ne zahtijeva kod licenciranja, dok je ona obavezna kod franšizinga. U franšizingu primatelj franšize dobiva cjelovitu obuku i podršku, dok u licenciranju podrške i obuke nema.
Za razliku od licenciranja, franšizing ima stroža pravila budući da ih davatelji franšize mogu sami određivati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
