Pustinjska klima - Klima ekstremne suhoće

Pustinjska klima je suha klima koja je najkarakterističnija upravo za područja pustinje. Razlikuju se dva glavna tipa ove klime a to su:

Pustinjska klima nalazi se uglavnom tamo gdje se nalazi pustinja. U pustinjskoj klimi pretežito rastu razni kaktusi budući da imaju mogućnost pohranjivanja velike količine vode u sebi.  Pustinjska klima ima jako malo oborina te je zbog toga nepogodna za naseljavanje.​

Područja s takvim klimatskim uvjetima su pod velikim utjecajem suptropskih maksimuma u kojima se zrak spušta pa je stoga i zagrijavanje vrlo jako.

Suha, pustinjska i stepska Azija posljedica je cirkulacijske i orografske izolacije od Indijskog i Atlantskog oceana. Ne pomaže topla voda i jako isparavanje vode sjeverozapadnog dijela Indijskog oceana. Jači je negativni utjecaj vjetrova koji pušu iz suhe unutrašnjosti prema Indijskom oceanu. Na tom se putu ti vjetrovi zagrijavaju i suše, tj. zrak se stabilizira, nema konvekcije. 

Ne postoje idealni uvjeti za nastanak jačih konvekcijskih pljuskova i skoro pa su nikakvi. Zagrijani prizemni zrak, zbog spuštanja zraka na većoj visini, ne može se slobodno izdizati.

Ova su područja preblizu ekvatoru da bi ih češće zahvatile ciklone s polarne fronte, a predaleko od ekvatora da bi ih ljeti zahvatile tropske depresije na ekvatorskoj fronti.

Dijelovi Zemlje s takvom klimom su saharska Afrika (Sahara, Libijska pustinja, Arapska pustinja, obala Somalije), unutrašnjost jugozapadne Afrike.

Pustinjska klima prevladava i u Aziji, gotovo na cijelom Arapskom poluotoku, zatim veći dijelovi Irana, Pakistana, sjeverozapadne Indije.

Na pustinjsku klimu nailazimo i u Sjevernoj Americi, u Meksiku, Sonora u SAD-u te uz obale Kalifornijskog zaljeva (Dolina smrti), a ovakvu klimu nalazimo i u Australiji.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!​ ​​