Peruanski ljiljan ili alstromerija podrijetlom je iz Južne Amerike. Ime je dobila u čast švedskog botaničara Klausa von Alstroemera, koji je donio njezino sjeme u Europu u 18. stoljeću. Višegodišnja je ukrasna vrsta, nezahtjevna za uzgoj.
Peruanski ljiljan razvija podanak iz kojeg se razvija korijenje, a kasnije cvjetne stabljike s uskim listovima. Na kratkoj se stabljici u skupinama pojavljuju trubasti cvjetovi. Ljepota cvjetova ističe se tijekom kasnog proljeća i sredine ljeta u nijansama roze, bijele, narančaste, ljubičaste i crvene boje. Na tržištu su dostupni varijeteti različitih boja i nijansi, te patuljastih varijanti, koje se odlikuju duljom cvatnjom.
Peruanski ljiljan sadi se u tlo bogato humusom i dobre drenaže, uz neutralan do blago kiseli pH. Iako može podnijeti polusjenu, osunčana je pozicija u vrtu bolji izbor za smještanje alstromerije. Sadnja sadnica uspješnija je u odnosu na sadnju gomolja.
Razmnožava se dijeljenjem. Osjetljivo korijenje potrebno je tretirati s pažnjom pri pomicanju, te ga se odmah treba presaditi.
Najbolje vrijeme za to je u travnju. Dijeljenje podanka provodi se svakih tri do četiri godine. Sjetva sjemena peruanskog ljiljana nije uobičajena zbog spore klijavosti.
