Ječam se sijao još u kameno doba i predstavljao je glavni obrok za energiju u pripremama za naporne borbe. Naziva se još i ričet, kaša i geršl.

Ječam obiluje ugljikohidratima, lako je probavljiv zahvaljujući vlaknima. Bogat je vitaminima A, B12, D i E te mineralima poput željeza, fosfora, magnezija, cinka, fluora i joda. Potiče probavu i smanjuje kolesterol.

Ječam ima nekoliko sorti, najpoznatiji su jari i ozimi. 

Kod ozimog ječma razlikujemo: ozimi ječam dvoredni i ozimi ječam višeredni.  Ozimi ječam dvoredni se naziva još i pivarski ječam. Koristi se za proizvodnju piva i za ishranu stoke.  

Ozimi ječam višeredni se koristi za ishranu stoke, najčešće u obliku šesteroredne sorte. Potječe iz istočne Azije.

Od sorti ozimog ječma najpoznatije su: Baja, Pan, Sladoran, Satir, Sava, Rex, Venus, David, Osječki rani, Baranjac, Grof.

Ozimi ječam se sije najčešće u listopadu, između prvog i desetog u listopadu. Sjetva ozimog ječma je krajem rujna, najkasnije do polovice listopada, uvijek se obavlja sijačicama. Ozimi ječam je potrebno saditi na plodnoj zemlji, ph vrijednosti od 6.5 do 7.2. Klija na 1-2 Celzijeva stupnja. Razdoblje od klasanja do zriobe za ozimi ječam iznosi 34-43 dana. Vegetacijsko razdoblje ozimog ječma je 240 do 260 dana. Žetva ozimog ječma dolazi oko osam dana prije žetve pšenice.