Svetac je službeno ime pučinskog otoka u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana, zapadno od otoka Visa. Drugi štokavski naziv otoka je Sveti Andrija (ali isto ime nosi i pučinski otočić i svetionik ispred Dubrovnika). Domaći čakavski naziv za Svetac je Štondrija.
Otok je bio naseljen još u pretpovijesti (kod Povlova buka). Pretpostavlja se da su ljudi stanovali na njemu i u starogrčkom dobu, a nalazi osebujnih starovjekovnih sidara svjedoče o naseljenosti u starorimskom vremenu. Na otoku su boravili i benediktinci koji su ovdje imali svoj samostan (na južnom otočnom vrhu), a na otoku su boravili do kraja 15. ili početka 16. stoljeća. Zadnjih stoljeća otok je u vlasništvu obitelji Zanchi, nakon što je dotad bio u vlasništvu crkve; crkva je zadržala pravo eksploatirati otočne resurse.
Floru (cvjetanu) ovog otoka najvećim dijelom čini sredozemna tvrdolisna makija, s nešto viših šuma hrasta česmine na sjevernoj strmini. Od nasada su uz naselje oko Slatine najvažniji rogači, a nekadašnji vinogradi na južnoj padini su uglavnom već odumrli.
Na otoku boravi endemska vrsta sokola, Eleonorin sokol i sovuljaga, najveća europska sova.. Pticama selicama otok služi za odmorište. Unatoč nepovoljnim uvjetima, ovdje ima zmija, no sve su neotrovne. U podmorskoj špilji na ovom otoku nekad je boravila sredozemna medvjedica.