Obična jela, iako joj ime zvuči "obično" jedna
je od naših najljepših vrsta.
Krasi je tamnozelena krošnja koja je u kontrastu s bjelkastom
korom i bijelim vapnenačkim stijenama naših planinskih
vrhunaca.
Područje njezinog rasta je gorski pojas (u našoj klimi cca
800-1100m n.v.) srednje, južne i djelomično zapadne Europe.
U našim je krajevima obična jela svoj optimum pronašla na Dinaridima (na vapnencu) te u savsko-dravskom međurječju na višim gorama kao što su to: Medvednica, Papuk, Ivanščica i dr.
Mlade iglice skupljene zimi su vrloo bogate vitaminom C, a unutrašnji dio kore je jestiv i može se upotrijebiti kao dodatak brašnu.
Obična jela (lat.Abies alba), može narasti do 60
m visine i 1,5-2m prsnog promjera.
Obična jela ima krošnju koja je u mladosti čunjasta s
izraženim vrhom, a kasnije je valjkasta.Vrh krošnje se
gubi postaje tanjurast i naziva se rodino gnijezdo, grananje je
pršljenasto.
Kora obične jele je u mladosti glatka, svijetlo sive boje, a u
kasnijoj dobi tamnija i ispucala u obliku
kvadratića. Cvjetovi su joj jednodomni,
Iglice su plosnate duge do 3 cm, široke do 2,5 mm s gornje strane
iglice su tamno zelene, a s donje strane svijetlo zelene boje, s
donje strane nalaze se dvije bijele pruge puči, ostaju na stablu
i po 8 godina.
Obična jela ima drvo koje je mekano i koristi se u proizvodnji namještaja.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
